“Pričajmo o trudnoći, postpartumu i dojenju” naziv je događaja održanog sinoć u tivatskoj Gradskoj biblioteci zamišljenog kao predavanje u kojem bi mame i trudnice naučile kako da se vrate u svoje tijelo i da iz njegove dubine saslušaju šta je to njemu i njihovim bebama potrebno , a zapravo se pretvorilo u zanimljivo interaktivno predavanje i raspravu gdje se o temama razgovaralo vrlo otvoreno i iskreno.
Druženju su prisustvovale trudnice iz Kotora, Budve i Tivta koje su bile spremne da saslušaju ono što su za tu priliku pripremile Milica Stepanov, porođajna edukatorka i Vesna Pavić Mamula, savjetnica za dojenje.
“Naše bake su se tokom trudnoće i porođaja držale prirode i fiziologije a mi smo se danas zbog ovakvog načina života udaljile od našeg tijela i trebalo bi da se prisjetimo koliko je žensko tijelo zapravo moćno i sposobno da bebu nosi 9 mjeseci, da je rodi i da je hrani na prirodan način”, objasnila je Milica Stepanov.
Priprema za porođaj je veoma bitna jer umanjuje strah od neizvjesnoti i od toga šta će nas sve čekati i šta će se sve desiti :
“Priprema je važna i kako bi se umanjila trauma koju beba neminovno proživljava jer to je njeno prvo odvajanje od mame, njena prva trauma kada nakon 9 mjeseci života u materici dolazi u potpuno novi svijet. Mama mora da bude spremna za taj čin i da je dočeka onako kako beba to očekuje: nježno, dostojanstveno i sa ispunjavanjem bebinih potreba. Trudnice su na kraju veoma zadovoljne, uzbuđene i osnažene, sigurne u sebe i svoje tijelo i pitale su kada ćemo se opet sastati. One su prepoznale važnost tema i otišle su odavde mnogo spremnije za sve što ih čeka u budućnosti “.
Kao neko ko radi sa tijelom i tjelesnom psihoterapijiom Milica Stepanović je u prvom dijelu susreta govorila o porođaju i njegovim fazama, o tome kako ga prepoznati , koje su to početne pripreme, kada nastupa “zalet” za porođaj , kada njegova kulminacija i kada smo konačno na cilju, tj. kada beba dolazi u majčino naručje :
“Danas smo svi previše odvojeni od svoga tijela i moramo se vratiti njemu i u njega. Moramo mu vjerovati jer ono zna šta treba da radi i kako da rodi bebu, jer ga 9 mjeseci čuva i hrani i ono raste u njemu, pa je i sposobno da rodi bebu . Takođe ni beba nije samo nijemi posmatrač porođaja već je aktivan učesnik i ima svoju značajnu ulogu. I beba i mama zajedno učestvuju u tom činu i jedna dugoj pomaži da dođu do svog cilja, do rođenja “.
Drugi dio je bio posvećen postpartumu, periodu nakon porođaja kao i o osnovnim stvarima vezanim za dojenje . Vesna Pavić Mamula je govorila o tome koliko je važno planiranje postpartuma u današnje vrijeme kada smo previše posvećeni poslu i brojnim obavezama, koliko je bitno okružiti se ljudima koji će pružiti pravu podršku, jer je majci potrebno da se navikne na novu ulogu i taj period tranzicije bi trebao da prođe što laganije i mirnije:
“Ona mora da ima dovoljno vremena i potpore da se posveti samo bebi, da se poveže sa njom kako bi što lakše zajedno „plovile“ kroz ostatak života. Bitno je da ima nekog ko će da joj pospremi, kuva ,opegla, jer ona ne može o tome da razmišlja već treba da brine o svom oporavku i svom tijelu. Ne kaže se slučajno „40 dana za 40 narednih godina“ jer kako ste se brinuli o sebi u tom periodu, tako ste stvorili temelje za vaše zdravlje u narednih 40 godina života”.
Na kraju se razgovaralo o dojenju i prvim danima nakon porođaja, o tome šta da majke očekuju, šta da rade, kako da preveniraju mitove o tome da nemaju mlijeka, da je beba gladna i sl. :
“Govorili smo o bebinim potrebama, o stvaranju mlijeka o veličini bebinog želuca i šta ona očekuje od nas, šta se dešava u bebinom tijelu a šta u našem. Vremena je bilo malo da ispričamo sve što je trebalo, pa možemo očekivati ponovna druženja.
Nadamo se da smo osnažile žene da pitaju, da traže informacije, da se edukuju, da znaju šta ima se dešava u trudnoći, tokom porođaja, tokom postpartuma i dojenja, i da vjeruju svom tijelu i svom instinktu”, zaključila je Vesna Pavić Mamula.
