Od osobitog je kulturnoga i historijskoga iteresa svadbeni običaj, koji se tuj nalazi i kojemu sam bio opetovano daljnim svjedokom. Ti svadbeni običaji tako su ovdje još u narodu živi i žilavi, da se ne bi nitko usudio prestupiti ih. I prosidba i prstenovanje i poziv na svadbu i sama svadba kao stereotipne, te je upravo umijeće sve to znati. Jednako su odredjeni stalni dani za svadbu i vjenčanje. Tako počimaju svatovnjaci pirovanje uvijek u četvrtak, glavno pirovanje je u nedjelju, a vjenčanje uvijek u ponedjeljak.
Redovito biva da, iza provedene prosidbe i prstenovanja dvije nedjelje prije svadbe, domaćin (t. j. otac iii rod mu) mladenca dodje u kuću mladenke, da ugovore dan svadbe, svatovske darove i miraz djevojački (prćiju). U oči same svadbe podje mladoženja sa rodjakom kojim i rodjakinjom u kuću mladenke i tuj procjene pismeno vrijednost miraza djevojačkoga. Ta pismena procjena sastavlja se u dva jednaka primjerka; jedan čuva mladoženja, a drugi rod mladenke. To biva stoga, jer se prćija ili ustanovljena joj vrijednost mora vratiti njenom rodu, ako mladenka umre prije muža neostaviv djece; ako ostavi djece, pripada djeci. Muž može oporukom žene taj miraz i baštinitl.
Rodjakinja mladoženje, koja u toj službi nosi stereotipno ime „stimadurica“,obaljuje cijenu miraza, a rodjakinja (bila majka, sestra ili strina) mladenke povisuje tu cijenu.
U četvrtak još u zoru dolazi koji rodjak mladoženje pred kuću mladenke te tuj na kući joj istakne svatovski barjak. Vrh barjaka okićen je cvijećem; barjak je danas državni austrijski. Kad stigne pred kuću, Ispali kuburu. To isto čine i muškarci u kući mladenke iza pozdrava i doručka, a ženske pjevaju odredjene svatovske pjesme kao;
Što u dvoru žamor stoji,
Što ono govore?
Ono majka sina ženi
Pa se veseli.
Što u dvoru šamor stoji,
Sto ono govore?
Ono sestre brata žene
Pa se vesele.
Iza doručka svatovnjaci se razilaze uz paljenje kubura. Samo barjaktar ide pozivati goste. U to ime mu domaćin uz stalne prigodne riječi predaje buzdovan okićen raznim vrpcama i cvijećem, po kojem se taj momak u toj službi kao pozivač i zove ,,buzdovan-noša“. Tim buzdovanom polazi pozivat od kuće do kuće one, koje mu je domaćin naredio.
To isto biva sutradan, u petak, u kući mladoženje.
Tako se sastaje u nedjelju dvoje svatova, svako zasebice u svojoj kući gosteć se i nazdravljajuć najprije stalnim nekim redom uz stalne riječi i paleć puške, a poslije kako tko zna i hoće.
Domaćin imenova prije svega vodje i časnike svatovske, naime:
1) staroga svata, 2) barjaktara, 3) buklijaša — to jest onoga. koji će pred svatovima na polasku u crkvu nositi čuturu vina; nadalje 4) svatovskog prvijenca ili vodju, 5) kuma i napokon 6) svatovskog kapetana. Svaki tih svatovskih časnika sjedne na mjesto, običajem strogo odredjeno, a tek iza toga ostali svatovi, koji se zovu ,,pustosvati“.
Sutradan t. j. u ponedjeljak u jutro se opet svatovi sastaju, kao i dan prije, i to opet jedni kod mladoženje a drugi kod mladenke. To je dan rastanka od kuće i dan vjenčanja. Kao što i prije, svaki se gost javlja paleć kuburu il pušku. Tuj se opet svatovi časte i od mladoženje odnosno mladenke opraštaju; to čine redom najprije otac, onda mati a zatim druga rodbina, znanci, prije i prijatelji. Sin se od oca i matere rastaje klečeć. Riječi, što ih kod zadnjeg tog pozdrava mati ili zamjenica joj izriče kao ,,dobru molitvu'*, ove su;
„Dobro jutro, sinko, jutros i svako jutro, a jutros najbolje! Bio Ti Bog i majka božja u pomoć na put, na koji si jutros krenuo! Sebi doveo vjerna, radena i uzdana druga, od koga Ti neće biti nevolja ni tuga, a meni dobru desnicu i zamjenicu! S njom Ti svaka sreća reušila (t. j. dobro prošla), kao list i trava o Gjurgjevu dne i kao rijeke i potoci, kad najbolje uzavru. I da Bog da i majka božja, da Ti sva moja majčina hrana bude prosta i blagoslovena !
Svatovi svi u jedan glas potvrde riječi sa: ,amin‘ a sin mladoženja ustaje, poljubi majku (il namjesnicu joj) u ruku, ona njega u čelo i obraz pa pije tri gucaja vina iz čaše, kojom mu je nazdravljala drzeć ju nad glavom mu.
Kad su se tako i jedni i drugi svatovi oprostili, obrede kod kuće za stolom svršili, dižu se da polaze dva i dva u crkvu na vjenčanje. Domaćin redi svatove ovako: Na čelu svatovima stupa buklijaš, zatim barjaktar, prvijenac, stari svat, kum, mladoženja (odnosno mladenka), djever (odnosno djeveruša) napokon pustosvati sve mladji za starijim; najzadnji stupa kapetan često sabljom ili mačem o bedru, ali i bez njega.
Uz put se pjevaju pjesme svatovske i kubure pucaju.
Pred svakom kućom, kud prolaze, stoji boca vina, kojoj je gut prikrit obično limunom.
Kad svatovi prvi (mladoženje) dodju do crkve, stanu, čekajuć svatove mla¬denke. Čim se ovi pojave, uhvate se prvi svatovi u kolo. Vodeć kolo zahvate mladenku sa djeverom joj iz reda njenih svatova, tako da mlada sa svojim djeverom u kolu ostane. Na to barjaktar preko njih razvije barjak uz pjevanje sva¬tova. Pjesma, što se tuj pjeva, jest obično narodna, koja počima;
Kad se Janko na vojsku spravIjaše,
Svoju Ijubu na dvor ostavljaše.
Nakon te pjesme idu svatovi u crkvu na vjenčanje. Poslije vjenčanja poredaju se svatovi pred crkvom jedni prema drugim sve kao i prije vjenčanja te tuj mučke čas dva mirno bez besjede stoje gledajuć jedni u druge kao dvije neprijateljske vojske, koje okom snagu svoju hoće da mjere, prije nego će predati svome sada već mužu nevjestu, koja jedino stidno u zemiju gleda. Napokon će stari svat mladenke predati mladu starom svatu mladoženje uz ovaj kićeni govor;
„Dovedosino Ti ovaj divni i krasni cvijet na ovaj božji svijet. Gojili smo ga i oda zla branili. Da Bog da imaii ga i za koga i sretno bilo po jednu i drugu bandu (stranku). Predajemo ga evo Vam u amanet da ga i Vi ranite i oda zla branite. Bog i majka božja sačuvala ovu našu odivu i posad Vašu snahu od nevidovne muke, od dušmanske ruke i svake bruke; a kako ona s Vama radila, tako se i hranila, da Bog da! Nu Ti ovaj lijepi dar neću predati, nećeš mi za njega dati zdravo uzdarje što ga meritam .’’
Stari svat mladoženje slično odgovara pa iza govora svoga dade zdrav pozlaćen pitomi šipak staromu svatu mladenke.
Nato stupi djever mladoženje pred djevera mladenke, pokloni se pred njima te kao što i stari svat njegov, na zahtjev dade djeveru mladenke zlatnu zdravu voćku kao uzdarje za mladenku koja se oprašta od roditelja i svojte svoje cjelivajući se sa svima. Mladoženjin stari svat ju nato tri put okrene pred sobom od istočne prama zapadnoj strani, predade ju svom djeveru, a buklijaši se nazdravljaju, te se napokon svatovi zasebice vraćaju kući paleć puške, ali ne istim putom. kojim su došli, već drugim; tek mladenka ide sada sa svatovima mladoženje. Čim ovi stignu kući, dočeka ih vesela pjesma sabranih pirnica kolo vodeći. (Pirnice se zovu one članice svadbe, koje nisu pošle sa svatovima u crkvu.)
Domaćin pred vratima kućnim dočeka svoju novu snahu sa tanjurom u ruci na kojem stoji šipak, med, šećer i pšenica, te ju pospe sa pšenicom uz pozdrav. Ona umoči prst u med i okusi ga, a šipak prebaci preko kuće.
Pšenica ima pokazati želju, da bude sretna i imućna gazdarica, med na jeziku, da bude dobra i sretna govora, a šipak, da bude kuća puna poroda.
Ako mlada šipak ne prebaci preko kuće, tumače da neće biti poroda, a ako se šipak s krova povrati vele, da će se mlada povratiti u rod kao udovica ili raspuštenica.
Na to mlada stupi u kuću, prima u naručje muško čedo, cjeliva ga i dariva. Napokon se pozdravi sa svim ostalim ukućanima Ijubeći se u lice.
Po tom svatovi sjednu na objed načinom, redom i mjestom kao što je to bilo prije vjenčanja. Mladenka sjedne sa djeverom.
Iza pečenja mladenka iz svoje škrinje vadi darove, kojim će darivati sve svatove stavIjajuć dar na desno im rame. Prvi bude uvijek domaćin, onda ostale prema časti svatovskoj. Za darivanja pjevaju svi gosti svakomu darovanomu gostu ova tri stiha:
Cvjetak pade na trpezu,
A trpeza na svatove;
Domaćine pomaga’ Ti Bog!
Svaki darovani gost daruje mladenki kao uzdarje novac u komadu hljeba utaknut, samo kum joj daruje zlatni prsten.
Prije noći svatovi se razilaze, kum prvi, darujuć kumi novac; svi ga svatovi isprate pred kuću pjevajući i paleći puške; kum im svojom puškom odgovara.
Bliža svojta svatovska često tek u utorak razilazi se istim načinom, pjevanjem i pucanjem.
PS. Opis Lastovske svadbe objavio je Vjekoslav Novotni u putopisu
Lastva objavljenom 1907 i 1908 godine u časopisu Hrvatski planinar.
Priredio: Mašo Miško Čekić
