Putovanja i fotografija sastavni su dio života Katice Nišavić sa kojom smo razgovarali krajem prošle godine. Nova dešavanja u njenom profesionalnom životu su razlog za novu priču i nova putovanja. Ponovo Italija viđena na novi način i ponovo kroz objektiv.
„ Juče sam se vratila iz Italije i to je bilo jedno novo i posebno iskustvo iako sam već treći ili četvrti put u toj zemlji. I ovog puta sam uspjela da iskusim i doživim sve čari koje Italija nudi. Ovog puta sam integrisana u to neko okruženja, s obzirom na to da sam, dok sam boravila u Belgiji, bila cimerica sa Italijankom i sprijateljile smo se, pa me je pozvala da budem gost njen i njene porodice. Bila sam smještena pored jezera Komo, četrdesetak minuta vožnje od Milana i tu sam provela nekoliko dana. Ivrijeme sam provodila okružena Italijanima, porodica je spremala lokalne specijalitete, slušala sam njihove razgovore i bukvalno uživala. Jezero Komo je zaista bajkovito, ali jako mirno mjesto. To potpuno je drugačiji način života, sve ide sporo lagano i mislim da je to glavna čar koju nudi. Ima odlike sjeverne Italije ali i Mediterana. Ja sam bila smještena na perifernijem dijelu grada Komo, uspjela da šetam i da upoznam prirodu pa sam tako provela jedan cijeli dan na planini Boletone, išla na hiking sa sa prijateljima i mogu reći da mi je to bilo baš interesantno i lijepo iskustvo.“
Sve vrijeme je uz Katicu bila nerazdvojna drugarica kamera jer je važno biti spreman kada se ukaže povoljan trenutak. Fotografija je uvijek tu koji god uređaj da ima uz sebe, bilo fotoaparat, telefon i slično. Tako je zabilježila bajkovit zalazak sunca na planini Boletone. Jedna od njenih parola jeste da treba putovati, kretati se ne samo geografski nego i mentalno:
„Pod tim podrazumijevam cijeli proces upoznavanja, kako ljudi i svega onoga oko mene što se dešava tako i mene same. Na to često stavim akcenat jer mislim da je jako važno za osvijestimo promjene koje se u nama samima dešavaju tokom putovanja. Zbog toga smatram da su putovanja takođe i mentalno kretanje, a ne samo geografsko. Mladi ljudi bi trebalo da putuju kad god im se ukaže prilika. Prvi korak je za njih težak jer predstavlja izlazak iz zone komfora. Mi smo na Balkanu previše naviknuti na određeni način života a zapravo je lijepo i interesantno izaći van toga i upoznati neke druge ljude, njihove navike i sebe testirati. Tako se širi perspektiva i način na koji gledamo stvari oko sebe.“
Boravak u Italiji pamti i po izvrsnoj hrani. Domaćini su je neprestano nudili raznim đakonijama – pitama, paštama pa i sa više vrsta rižota. Posebno joj se dopao onaj koji spremaju u Komu – rižoto se kuva u vodi, a u toj istoj vodi je prethodno kuvano povrće. Dodaju mlijeko pa jelo na kraju postaje kremasto i preukusno.
Katica pokušava širom otvorenih očiju posmatrati život i svijet oko sebe, odnosno uživati u svakom trenutku. To je i moto njene prve samostalne izložbe u Podgorici, KIC-u Budo Tomović. Fotografije su nastale na putovanjima i privukle brojne posjetioce:
„Sretna sam kako su ljudi reagovali na izložbu koja se zvala (zatvorena je prije dva dana) „Svijet u meni i oko mene kroz otvorenu blendu“. Taj dio naziva „kroz otvorena blendu“ govori o tehničkom dijelu fotografije, blendi kao parametru koji prethodi stvaranju fotografije, otvorenost prema novim iskustvima, novim saznanjima. Izložba je obuhvata 15 gradova, više država i više različitih podneblja i različitih perioda. Fotografije su iz Belgije, sa Tajlanda, iz Španije, Francuske itd. 
Radovi su u crno bijelom formatu i predstavljaju portret u određenom ambijentu, iz određenih uglova, hvataju određeno stanje i emociju koje sam ja kao fotograf prepoznala. Crno bijela nosi nešto posebno u mom slučaju. Ja takođe volim fotografije u koloru, ali prateći koncept izložbe, ideju koju sam imala, crnobijela fotografija je pun pogodak jer po mom mišljenju daje posebnu draž i dublje značenje, omogućava ljudima da još dublje uđu u neku priču koja stoji iza fotografije, a zapravo daje prostore za individualno tumačenje.“
Za izložene fotografije je lično vezana te su na njima najviše Belgija, a odmah uz nju i Tajland. Nekoliko iz Belgije tiču se afričkog festivala što je za mladu osobu posebno iskustvo kada se sreće mnogo zanimljivih ljudi i saznaje kako se uz muziku slavi život.
„Na fotografijama se većinom nalaze djeca, afrikanci. Imamo recimo jednog dječaka koji drži palice pa udara u bubanj i prati muziku, djevojčicu također, portret zabilježen u nekom određenom stanju. 
Meni je to ostavilo baš jak utisak jer sam bila ponesena njihovim duhom i njihovom energijom. Ja trenutno radim na tome da fotografije sa ove izložbe preselim u još neki grad jer se otvaraju neka nova poglavlja da izložba ide dalje. Nadam se da će se ukazati prilika da izložbu „Svijet u meni i oko mene kroz otvorenu blendu“ vide i Tivćani.“
Krajem jeseni, u Belgiji, upravo u umjetničkoj rezidenciji gdje je provela godinu dana kao fotograf, biće izložene kombinovane fotografije – neke iz Podgorice a neke nove. Belgijska ambasada je podržala podgoričku izložbu iniciravši organizaciju i u Belgiji.
Lijep, čvrst most između Crne Gore i Belgije.
