U Velikoj sali Centra za kulturu Tivat sinoć je upriličeno poetsko veče ,,Ženo!” u organizaciji Centra za kulturu i Bokeljske poezije – autora FB stranice zaljubljenika u poeziju i Boku.
Program su vodile Marinela Ševaljević i Dijana Sindik. Na početku druženja Sindik se zahvalila svima koji su došli:
,,Jedna nova prilika za druženje, a ovaj put je tema ,,Ženo“, dakle u susret proljeću, a eto i sama žena na neki način jeste ona koja donosi život. Zahvaljujem se zaista svima koji su poslali svoje pjesme i koji su došli ovdje, drago mi je da smo zajedno tu i da pratimo jedni druge“, rekla je Dijana Sindik.
Publici su se predstavila 22 autora iz Crne Gore iz Podgorice, Cetinja, Kotora, Tivta, Bara, Herceg Novog, Budve i Nikšića, kao i iz Hrvatske, odnosno iz Splita.
Pjesnik Slobodan Koljević sa Cetinja govorio je pjesmu na pet jezika:
,,Žena kojoj je ova poema posvećena zna pet jezika, a sa druge strane nekad pjesniku dođe pjesnička misao na nekom drugom jeziku, pa zašto je ne upotrijebiti i na kraju staviti u pjesmu koja je na našem jeziku.“
Dodao je da od pjesnika izdvaja Njegoša, a objasnio je i kako tumači svjetsku književnost:
,,Ima dosta pjesnika koje volim, ali bih izdvojio Njegoša. Svjetsku poeziju sagledavam u suštini – i armenijisku, i italijansku, i rusku, i koju god poeziju, a koja vrijedi, vjerujem da takav pristup svjetskoj poeziji daje savršen uvid u najbožanstvenije tvorevine koje ljudska rasa stvorila. Kada govorimo o svjetskim pjesnicima mislim da je tu jako lijepo vidjeti koliko je taj neki pjesnik mnogo lijepih, unikatnih stvari uzeo iz svoje sopstvene kulture i istorije njegovog naroda i ona neprestano priča kroz njega u njegovoj poeziji“, rekao je Slobodan Koljević.
Pjesnkinja iz Herceg Novog Teodora Kovač ispričala je za Radio Tivat da joj je baka inspiracija za ovo poetsko veče:
,,Žena je prije svega inspiracija i motivacija. Ona koja predstavlja ljubav, koja širi ljubav i koja nas uči ljubavi još od rođenja. Poezija je za mene način razmišljanja i način postojanja, zato što sve ono što mi se dešava kroz život pretačem u svoje stihove – sve ono što osjećam, u šta vjerujem, što uviđam i sve što mi znači nalazi se u mojim pjesmama. Ne tražim temu, ona nađe mene, imam taj princip da pišem samo onda kada imam jaku potrebu za pisanjem. Ne pišem nikad ni po narudžbi, jednostavno pišem onda kada me nađe pjesma i kada ona sama izlazi iz mene. Ja nekako vjerujem da je to božji blagoslov. Ovo veče posvetila sam baki Radosavi i pjesma koju sam pročitala je jedna od tri moje pjesme posvećene njoj. Volim da kažem da je ona najinspirativnija osoba u mojoj familiji. To je žena koja je odrasla u gradu, ali se udala na selu. Cijeli svoj život je na svoju djecu, a kasnije i na nas unuke prenosila ljubav prema čitanju, prema književnosti i poeziji, jer je bila učiteljica. Prije svega to je jedna malena žena, iako krhka onako naizgled, ali zapravo stijena. Njena volja i borba je bila je toliko snažna i velika da je svi mi njeni potomci danas osjećamo.“
