U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosi, kako ste već navikli, objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi strijéla i mudânte, kazao je glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Indoevropski izvor leksema strijéla još krajem XIX stoljeća rekonstruisan je u formi *strēlā; smatralo se da je ovaj leksem izveden od indoevropskog gnijezda *ster– ‘širiti se, rasprostirati se’. Javljaju se, međutim, ozbiljni problemi u vezi sa pomenutom rekonstrukcijom. Naime, semantika leksike ovog gnijezda prvenstveno je vezana sa konceptom RASPOREĐIVANJE, DJELOVANJE npr.: staroindijsko *strṇā́ti ‘rasprostranjivati se, širiti se, pokrivati’, pra-stāra ‘onaj ko razbacuje, rasipa, sije; ravna površina’, pra-stará ‘površina, podloga’; latinsko sternō ‘rasprostirati, razbacivati, rasipati, pokrivati, prekrivati, poravnavati’, strāmen ‘podloga’; praslovensko *prosterti, *prostorъ itd. Sa ovom semantikom samo uz veliku nategnutost moguće je uskladiti značenja predstavljena u kontinuantima indoevropskog *strēlā: starovisokonjemačko *strāla ‘strijela, munja’; srednjovisokonjemačko strāle ‘strijela, zrak, žaoka’; istočnofrizijsko strāl ‘crta’; norveško strīl, strīla ‘crta, zrak, žila’; slavensko strěla; litvansko strėlễ ‘strijela, mladica’; letonsko strēle ‘strijela, crta’. Ovdje je očita semantika jednousmjerenog kretanja što odgovara i modelima motivacije naziva za strijelu, npr. grčko βέλος od βάλλω ‘bacati’, avestijsko iṣu ‘strijela’ od iṣ ‘uletjeti’, starovisokonjemačko flukhe od fliugan ‘letjeti’ i, na kraju, gruzijsko isar ‘strijela’ od kartvelskog *sar– ‘bacati’.
Zato je, kad je u pitanju etimologija leksema strijéla, mnogo plauzibilnija jedna druga hipoteza: da ovaj leksem vodi porijeklo od korijena *ser– ‘težiti, stremiti, kretati se, teći’. Većina leksemâ koje vode porijeklo od ovog korijena upravo i pretpostavlja jednousmjerenost brzog kretanja, posebno kretanja vode: staroindijsko sísarti ‘teći, žuriti, goniti, tjerati’, sarít ‘potok’, srava ‘struja’, srutí ‘put, struja’; starovisokonjemačko stroum ‘rijeka’; slavensko *struja itd. U perspektivi poređenja značenja *strēlā sa ovim gnijezdom suštinski je razvitak u okviru istog semantike gonjenja, potjere i pogađanja, udaranja: sanskrtsko sīsarti ‘goniti, loviti’; grčko αἱρέω ( < *serịō), άρμή ‘gonjenje, progon, potjera’; litvansko apsirti ‘okrenuti (se)’; letonsko sirt ‘kretati se, polaziti, pljačkati’; staroirsko serb ‘krađa’. Na strukturnom, pak, planu karakterističan je razvitak epentetskog (umetnutog) t između s i r korijena i izvedenica od korijena ser– na –eu-, što ih zbližava sa *strēlā, npr.: letonsko strauts ‘kiša, potok, bujica’; starovisokonjemačko stroum ‘rijeka’; slavensko *struja, *ostrovъ.
Za korijen *ser– dozvoljava se mogućnost ne samo –eu- proširenja nego i –edh– proširenja: *sredh-, npr. grčko ῥόθος ‘brzina, navala’ itd. Upravo zbog toga je i moguće tumačenje *strēlā kao –el- proširenje od indoevropskog korijena *ser- ‘težiti, stremiti, kretati se, teći’ čija je primarna motivacija ‘ono što se brzo kreće; brz, silovit’.
Mudânte (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘muške donje gaće’) u govor domicilnih Bokeljâ ušlo je iz venecijanskog mudande ‘donji veš, gaće’. To venecijansko mudande zapravo je poimeničeni gerund izveden sufiksom –andus od (latinskog) glagola mutāre ‘mijenjati se’. Sličan semantički razvitak opažamo i u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika, gdje leksem promjena (bukvalno mijenjanje) denotira (i) komad odjeće koji se ponese kao zamjena za onaj koji će se (eventualno) isprljati.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi ‒ jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma ‒ vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
- Ж.Ж. Варбот– Исследования по русской и славянской этимологии, Нестор-История, Санкт-Петербург 2011.
2. Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
