Izložba „Nematerijalna kulturna dobra Crne Gore” otvorena je večeras u Muzeju i galeriji Tivat. Postavku čini 20 ilustracija nematerijalnih kulturnih dobara naše zemlje, koje je radila Tivćanka Isidora Avramović, studentkinja Fakulteta vizuelnih umjetnosti u Podgorici.
Na svečanosti, koja je priređena na prvom spratu galerijskog prostora, potpredsjednik opštine, dr Andrija Petković, je rekao:
“Nematerijalno kulturno blago je ono blago koje se prenosi riječju, djelom, govorom, ono je nešto što se prenosi generacijama i što je utkano u genetski kod jednoga naroda i podneblja i ono je možda najbolji vidljivi svjedok istorije i onoga kroz šta je taj narod prolazio. Moram večeras da podsjetim da je od 20 priznatih nematerijalnih kulturnih dobara u Crnoj Gori i sa ponosom to mogu da kažem, da je devet od tih 20 sa područja Boke kotorske. To najbolje govori šta je Boka i kad me neko pita odakle sam, ja mu kažem iz Boke, riznice kulture.”
Direktorica tivatske javne ustanove, Danijela Đukić, podsjetila je da je Muzej i galerija nizom
aktivnosti započetih prošle godine započela obilježavanje 20 godina od usvajanja UNESCO Konvencije 2003. o zaštiti i očuvanju nematerijalne kutlurne baštine:
“Pored izložbi, radionica, konferencije, zbornika, ustanova će se pridružiti i kvalitetnim nagradnim projektima, koji su u toku, a kojima ćemo nastojati da naše nasljeđe bude vidljivo široj globalnoj zajednici. Interesantno je bilo gledati razvoj i način Isidorine percepcije na mladalački dopadljiv način, ali sa visokim istančanim znanjem, iskustvom i načinom interpretacije. Nematerijalno kulturno nasljeđe prenosi se sa generacije na generaciju. Širenje svijesti o važnosti njegovog očuvanja, vidljivosti, ali i vitalnosti su segmenti, kojima Muzej i galerija kao karika između različitih generacija djeluje u pravcu povezanosti sa lokalnom zajednicom i njihovom baštinom, ali i srodnim institucijama.”
Ona je kazala da su prošle subote priredili otvaranje izložbe za mlađe generacije (10-15 godina) u projektu “Zaštita nematerijalne kulturne baštine kroz učenje. Mali lokalni čuvari”, a stariji su popunjavali i upitnik, čiji će rezultati pokazali koje segmente treba unaprediti. Đukić je naglasila:
“Nadam se da će tokom ove godine element nematerijalnog kulturnog nasljeđa sa područja Tivta biti prepoznat kao lokalno nasljeđe, na čemu ćemo predano raditi…
Raznolikost likovnog prikaza pokazuje raznolikost naše kulturne baštine, mađu kojima je Bokeljska mornarica nematerijalno kulturno dobro svijeta, ali to nije kraj, Biti na prestižnoj UNESCI-ovoj listi je proces, što znači da u kontinuitetu lokalna zajednica mora da se bazira na najvažnijem segment, a to je prenošenje sa generacije na generaciju.”
Izložbu je otvorila dr Maja Ćetković, v.d. direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore, koja je istakla:
“Tokom vremena, ovaj mali mediteranski grad u samom srcu Boke izdvojio se kao pitoreskni specifikum, podjednako inspirativan za sve vidove stvaralaštva i rijedak je primjer uspješnog beskonfliktnog susreta starog i novog. Hodom kroz vrijeme nataložili su se različiti kulturni slojevi i patinom obojili čitav prostor Boke. Ona nas vraća u davno minulo vrijeme, u kojem su razne kulture
ostavile svoja vrsna svjedočanstva prošlosti, a kontrolisana urbanizacija uobličila je urbanu fizionomiju savremenog doba. Naslijeđene kulturne vrijednosti Tivta u interakciji su sa savremenim stvaralaštvom, pa se grad danas, između ostalog, prepoznaje i kao grad kulture. Osim materijalnog, Tivat i uopšte Boka nepresušni su izvor nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Legende o Tivtu samo su dio iznimno bogatog živog nasljeđa, kako se često naziva kao izuzetno vrijednog segmenta crnogorske kulturne baštine. Živo nasljeđe, kao svojevrsna kolektivna memorija, živi u narodu, a naša je obaveza da ga, kao dragocjenu neprocjenjivu vrijednost, sačuvamo od zaborava i njegujemo, kako bismo ga budućim generacijama predali u svoj svojoj izvornosti, zarad očuvanja idemtitetske sopstvenosti, odnosno kulturnog nacionalnog identiteta. Autentične vještine i umijeća, kulinarstvo, rukotvorine, igre, bajkovite priče o vilama, ljubavi, ovaj prosdtor čine nepresušnim izvorom kulturoloških specifičnosti, sa kojima je Crna Gora, ratifikujući Konvenciju o zaštiti nematerijalnog kulturnog nasljeđa, nastavila interkulturalnu komunikaciju. Izložba je realizovana na temelju uspješne 
saradnje Opštine Tivat i Uprave za zaštitu kulturnih dobara.”
Komplete kataloga o izložbi direktorica Đukić poklonila je direktoricama obrazovnih ustanova u Tivtu – SMŠ “Mladost”, Mariji Čučković i Muzičke škole, Zorani Jovanović, direktoru Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju, Srđanu Kruniću i direktorici TO Tivat, Danici Banjević.
Muzej i galerija izložbom se pridružila globalnom projektu Wiki Loves Living Heritage, a moderatorka je bila teoretičarka umjetnosti Nina Milićević.
