“Teško je reći da li je peta postala čuvena po Ahilu, ili Ahil po peti. Jer, bilo je u velikom Trojanskom ratu, opjevanom u Homerovoj „Ilijadi“, i drugih junakâ: Paris, Hektor, Patroklo, Memnon… Ali nijednom od njih ime se nije zadržalo u narodu tako dugo i ne izgovara se tako često u svakodnevnom govoru (u gotovo svim jezicima svijeta) kao Ahilovo”- kaže se u tekstu glavnog urednika JU Gradska biblioteka Miomira Abovića, u rubrici “Lavirint smisla”.
Za Parisa, Hektora i druge Homerove junake znaju samo oni koji su čitali „Ilijadu“ i sjećaju ih se samo kad je ponovo čitaju, ili kad razmišljaju o tom velikom djelu. Jedino se Ahilovo ime pominje danas i bez ikakve veze s „Ilijadom“, a razlog tome je upravo njegova čuvena – peta. Ko je bio Ahil i zašto je toliko čuvena njegova peta? Ahil, ili Ahilej, bio je, po legendi, sin tesalskog kralja Peleja i boginje Tetide. Odgojen je na Pelionu, gdje ga je plemeniti kentaur Hiron učinio brzonogim i jakim, ali i blagim i rječitim. Upravo je bio stasao za rat kada je mikenski kralj Agamemnon pripremao veliki pohod na Troju (Ilion), zbog otmice lijepe Helene, žene spartanskog kralja Menelaja, koju je ugrabio trojanski kraljević Paris. Ahil se odazvao pozivu da i on krene u boj, iako ga je majka Tetida upozoravala da će, ukoliko pođe na Troju, živjeti kratko, ali i steći slavu, a ako ostane, živjeće dugo kao običan čovek. Ahil se odlučio za slavu, prezreo smrt, i, zajedno sa prijateljem Patroklom i svojim Mirmidoncima, priključio se silnoj grčkoj vojsci, u kojoj je bio i Odisej. Opsada Troje trajala je dugo, punih deset godinâ. Homer opisuje samo četrdeset osam dana posljednje godine velikog rata, u kome je Ahil postao glavni helenski junak. Došavši u sukob sa vrhovnim zapovjednikom grčke vojske, Agamemnonom, zbog lijepe robinje Brizeide, Ahil je bio istupio iz borbe, ali se ponovo vratio kad su Grci počeli da gube i kad je trojanski junak Hektor, misleći da se bori s Ahilom, ubio njegovog najboljeg prijatelja Patrokla. Razgnijevljen i naoružan božanskim (Hefestovim) oružjem, koje mu je darovala majka, boginja Tetida, Ahil ubija Hektora i njegovo tijelo svakoga dana po triput vuče oko zidina Troje. Ubija zatim i Memnona, sina boginje Eoje, ali u žaru bitke, ne poslušavši ni samog Apolona da stane, gine kod Skejskih vrata. Tu ga je dočekao Hektorov brat Paris i, uz Apolonovu pomoć, pogodio strelicom u jedino ranjivo mjesto na njegovom tijelu – u petu. Tako je završio život slavni Ahil i tako se ostvarilo kobno proročanstvo boginje Tetide. Priča je uzbudljiva i mnogima poznata. Ostaje ipak da se objasni zašto je Ahil bio ranjiv samo u petu, a ne i u neki drugi deo tijela: u rame, koljeno ili ruku. Legenda o tome kazuje ovo: Pošto se udala za smrtnika, kralja Peleja, boginja Tetida rodila mu je sina Ahileja. Želeći da i njega učini besmrtnim, odnosno neranjivim, danju ga je mazala ambrozijom (božanskom mašću), a noću kalila na vatri. Neki, opet, kažu da ga je, iz istih razlogâ, stavljala u vodu podzemne rijeke Stiks (Stige). Jedino mjesto koje je pri tom ostajalo nenakvašeno zaštitnom vodom bila je peta, za koju je majka Tetida držala Ahila potapajući ga u Stiks. Stoga je on jedino na tom mjestu mogao biti ranjen. Tako je Ahilova peta ostala nezaštićeno mjesto, slaba, ranjiva tačka na njegovom tijelu, i to je, kako smo vidjeli, bilo kobno i po sâm njegov život. Kasnije se taj izraz proširio, preuzet je i u naš jezik, i upotrebljava se u značenju: “slabo, ranjivo mjesto”, “slaba tačka” ili “slaba strana” uopšte.
