Igor Petković je više puta bio gost Radio Tivta, govorio o sportu, politici, kulturi a pri ovom susretu je pričao o putovanjima na koja je krenuo još kao dijete u svom „sportskom“ periodu. Često su tu bili i roditelji pa su u ljepotama i blagodetima različitih destinacija uživali porodično.
„Ja bez putovanja ne mogu da živim. Svake godine, pored svog posla i obaveza, nađem vremena da sa svojom porodicom ili prijateljima negdje otputujem. Najranija sjećanja me vežu za region i zauvijek su ostala urezana u sjećanju. U nekom bezbrižnom djetinjstvu niste morali razmišljati o nekim drugim stvarima, obavezama, roditelji razmišljaju o novcu, hrani, prevozu, troškovima, a vi samo gledate, putujete i uživate. Poslije, kada sam krenuo baviti se sportom, bilo je drugačije.“
Sportom se počeo baviti rano. Rukomet je upoznao sa šest godina i dobio priliku da prvo upozna svoju državu, Crnu Goru, a onda kasnije krene van granica. Kaže da je najjači utisak ostavila Francuska:
„Obišao sam baš puno gradova u Francuskoj, ali će sjećanje na Avinjon ostati zauvijek. To je jedan specifičan grad u Provansi sa starim dijelom u kome su kuće još iz srednjeg vijeka, okružen je gradskim zidinama i vinogradima koje su sadile pape. Avinjon se još naziva i papski grad, ali je on zapravo mnogo stariji od nekadašnje Papske države kojoj je pripadao. 
U tim vinogradima je podignut impozantan dvorac a ja kao ljubitelj gastronomije, a posebno sira i vina sam bio u prilici da probam vrhunske proizvode i osjetim pravi duh grada. To je kao u filmovima, mali trgovi gdje se služi lijepa hranu uz lijepu muziku i vino provedete jedan fantastičan dan. Svaka hrana (sir) traži posebno vino i to zavisi od jačine sira da li će to biti bijelo vino, crno vino, da li će to biti jače, oporije ili neko drugo, uglavnom birate prema hrani koju odaberete.“
Priroda u Avinjonu je prilagođena vinogradarskom kraju i život je u skladu sa vinogradarskom tradicijom. Nalazi se na obali rijeke Rone, okolo su ogromne ravnice pretvorene u vinograde a pogled sa vidikovca nevjerovatan:
„Ljudi uživaju u nekim malim, lijepim stvarima pa kad se nađete u takvom društvu osjetite energiju, napunite baterije i dobijete snagu da kada se vrati kući nastavite sa poslovnim i ostalim, uobičajenim aktivnostima koje ustvari čine život.“
U Francuskoj je boravio privatno ali sa sportskih putovanja izdvaja Belgiju:
„Mi smo kao Partizan Tivat putovali u Belgiju, tada smo igrali kup. Nažalost nismo uspjeli da prođ emo, ali svakako da je put i ljudi koje smo upoznali tamo, koji su bili naši domaćini, su ostavili dobar utisak i dan danas se čujemo i razmijenimo neke informacije o sportu. Posjetili smo grad Bocholt, bili smješteni u turističkom naselju tipa bungalova. Divno su napravljeni sa kompletnim sadržajem, od bazena do sportskih igrališta, teretana i svega ostalog. Ono što je specifično za Belgiju jeste da su sve kuće rađene od istog materijala i kada vidite te ulice to izgleda predivno. Kada sam pošao u Belgiju mislio sam da će ljudi biti hladni, da ćemo formalno odraditi ono što je naš dio posla. Međutim, na moju sreću sam se prevario. Ljudi su zaista divni, prije svega smo se družili, a onda igrali rukomet, odmjerili snage u sportskom stilu.“
Sportska putovanja su posebna vrsta zadovoljstva, kaže Igor. Karijera započeta u Tivtu nastavljena je na Cetinju. Postao je omladinski reprezentativac SR Jugoslavije, potom Omladinski reprezentativac Crne Gore i zaista je imao priliku da putuje:
„U tim vremenima, kao što i sami znate, nije bilo prilika da se otputuje negdje dalje, ali smo svakako putovali širom bivše Jugoslavije i sticali prijatelje i poznanike sa kojima i dan danas, kroz neke veteranske turnirske igre imamo priliku da se družimo. Iz Cetinja sam pošao u klub Beograd, tada podmladak beogradskog Partizana. Tu sam igrao trofeju Beograda pa me je jedan trener primjetio i profesionalnu karijeru sam Započeo u Novom Sadu. A to je grad što u posjetiocu ostavlja nezaboravne uspomene. Novi Sad je moj drugi grad. U njemu sam proveo tri godine i upoznao ljude koji tamo žive, predivni, uvijek spremni da vam pomognu i ne osjećate se kao gost nego kao dio tog grada. On i u gastronomiji zaista ima šta da ponudi. Imao sam priliku da boravim u nekim selima pored Novog Sada kod ljudi kući, domaćina koji proizvode svu tu hranu. Priča je koja traje čitav dan kada kada je hrana u pitanju.“
Igor se bavi i sportskim ribolovom pa je riba na trpezi bar dva puta sedmično. Po specifičnosti izdvaja francusku kuhinju na koju se ljudi sa Balkana teže privikavaju. Kaže da je praktično izmjerena po kalorijama i tačno dobijete predviđenu dozu, za nas Balkance nedovoljno na tanjiru ali su zato ukusi nevjerovatni:
„Crna Gora ima zaista nevjerovatnu hranu. Ako pričamo o kontinentalnoj počećemo od kačamaka, mljiječnih proizvoda sira i kajmaka. Onda možemo preći na mesne proizvode kao što su teletina ispod sača, jagnjetina ispod sača, jaretina. A na primorju svakako riba.“
Sa klupskim drugovima je prijatelj i dan danas. Pri svakom susretu, a oni su česti, rado se sjećaju zajedničkih trenutaka. U Novom Sadu je stekao kumove te svake godine odlazi kod njih a oni kod njega. Zaposlen je na tivatskom aerodromu i najviše posla ima u toku sezone, ali kada prođe, nađe vremena da sa porodicom i prijateljima posjeti neku destinaciju. Kako se dogovore:
„Na aerodromu sam imao priliku da vidim interesantne situacije. Aerodrom je mjesto sastajanja i rastajanja i možete vidjeti mnogo raznih emocija. I struktura gostiju koja dolazi uvijek je različita. Recimo, ja sam imao priliku da prošle godine na podgoričkom aerodromu dočekujem turiste iz Kazahstana koji su potpuno oduševljeni našom zemljom. Momenat kada iz Cetinja prolazite Brajiće pa se otvara pogled na Budvu i more ih je ostavio bez daha, začiđeno, zadivljeno. Aerodrom na kojem radim je dosta skučeno kapaciteta, ali ljudi koji obavljaju poslove se zaista trude da u svakom trenutku ispoštuju svakog gosta koji prolazi kroz aerodrom jer mi smo praktična ona prva slika Crne Gore. U svim službama se trudimo da ostavimo dobar utisak, pokažemo ljubaznost i gostoprimstvo, da i u malom prostoru sve dobro organizujemo kako bi gosti pri dolasku ili odlasku bili zadovoljni.“
Igor bi želio vidjeti i neke egzotične destinacije koje do sada nije vidio. Ali, svake godine odlazi u Sloveniju, u terme Olimia selo Podčertrek, na pedesetak kilometara od Zagreba. Olimie je 2099 godine proslavljeno – okićeno je titulom najljepšeg sela Evropske unije, nagradom Entante Florale 2009. Svojim gostima najprije želi pokazati Tivat, potom Cetinje srce Crne Gore gdje se mogu upoznati sa istorijom naše zemlje, i onda, na primjer, rafting na sjeveru jednu od predivnih i mnogobrojnih atrakcija. Poručio je:
„Kada se bavite turizmom, morate znati jednu stvar – morate voljeti to što radite. Ja turizam doživljavam tako da kada gosti dođu u našu zemlju, ja sam domaćin koji treba da ih ugosti kao u svojoj kući jer ovu zemlju doživljavam kao svoju kuću. Uvijek mi je veliko zadovoljstvo kada ispunim očekivanja gostiju da sa osmjehom i zadovoljni odu iz naše zemlje.“
