U Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat (i) ove subote donosi objašnjenje etimologije nove dvije riječi: kako ste već navikli, jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog mediteranizma. Ove subote to su riječi bárut i prosȕlja, istakao je glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Leksem bárut posuđen je iz turskog barut, što je u turski, opet, posuđeno iz persijskog bārūd. U persijski je ta riječ posuđena iz vizantijskog grčkog πυρῖτης (pirĩtis) ‘ognjeni (prah)’, što je izvedeno od grčkog πῦρ ‘vatra’. Bárut je zapravo balkanski turcizam koji nalazimo i u drugim balkanskim jezicima: bugarsko барýт, rumunsko barut, albansko barút i novogrčko μπαρούτι (barúti).
Leksem prosȕlja (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘tava, tiganj’) vodi porijeklo od latinskog frīxōria, izvedenice od latinskog glagola frīgere. U pitanju je dalmato-romanski leksički ostatak. Po prostiranju, leksem prosȕlja je sve-dalmatski. Postoje dva tipa ove posuđenice: južnodalmatsko prosulja i srednjo- i sjevernodalmatsko prsura. Južnodalmatski oblik (prosulja) pokazuje disimilaciju r ̶ r > r ̶ l. O velikoj starini ove posuđenice svjedoči prelaz romanskog labiodentala f u srpsko/hrvatsko p, što je jedna od najstarijih promjenâ u romanskim posuđenicama.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi- jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma- vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević- Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
Orsat Ligorio- Problem leksičke stratifikacije u adrijatistici (Nepublikovana doktorska disertacija), Zadar 2014.
