Dva sata nakon druženja sa slušaocima Radio Tivta, Nina Lakičević je otputovala za Veneciju. Nastaviće Azurnom obalom, Kan, Nica, Monako i Monte Karlo. To je nešto što već duže planira pa je spojila praznične dane i otisnula se u dragocjenu avanturu.
„Mogla bih možda kažem da svako putovanje nosi sa sobom nešto posebno. To je taj sklop kulture, jezika, mentaliteta, naroda koji posjećujete, a ono što je meni nekako najbliže i najdraže, uvijek su to zemlje slične nama, na našem dijelu Mediterana pa izdvajam Španiju, Italiju, Francusku, dok me skandinavskim zemljama nije vuklo ništa zanimljivo. Mislim da je važno se kim idete i raspoloženje koje od kuće nosite jer sama činjenica da upoznate, vidite nešto novo je dragocjena.“
Iako preferira toplije krajeve, itekako pamti januarske minuse u Moskvi. To putovanje je bilo poklon za 18. rođendan od roditelja. Poklonu se ne gleda u zube ali su njeni itekako cvokotali. Išla je sa sestrom:
„To je bio period od 15. januara do drugog februara. Mislim da je za mene kao nekoga ko je jako zimomoran i nekoga ko ne preferira zimski period, to bio pogrešan odabir. Jako bih voljela da ponovo vidim Moskvu i da je upoznam na neki drugi način. Za sada je pamtim kao izuzetno hladan grad, tako da ću radije u toplije krajeve i moja putovanja su uvijek od marta do septembra.“
Zadržala nas je u Moskvi pričajući o onome što je stigla da vidi u centru i bližoj okolini, Puškinovom muzeju, Crvenom trgu, brojnim galerijama i crkvama:
„Moskva je bogata kulturnom baštinom to slobodno mogu da kažem a što se hrane tiče, ljubitelj sam mediteranske kuhinje. Ne mogu baš da kažem da Rusi mogu da se pohvale sa nekim specijalitetima, tako da ih razumijem kad dođu kod nas i kad se oduševe našom gastronomskom ponudom. A kolači? Sestra i ja nismo bile zainteresovane jer nisu po našem ukusu. Ali, mama je tražila da joj donesemo te ruske čokoladice i bombone. Mi volimo slađe dok su Rusi zaista poznati po tim nekim slatkišima, ali nisu bili po mome ukusu. Dakle, Moskva će čekati neka toplija vremena da bi jedna Mediteranka uživala u njenim čarima.“
Upoznavanje Mediterana je počeo od Italije, preko Španije, Grčke, turskog priobalnog dijela. Kao način putovanja izdvaja krstarenje kruzerom. Ono o kojem nam je pričala započelo je u Dubrovniku:
„Započelo je iz Dubrovnika, nastavilo – Venecija, Bari pa opet prema Grčkoj – Katakolon u Jonskom moru, potom Izmir, Istanbul. Mislim da je kruzer tip putovanja koji vam nudi sve. Da sam prije toga bila u jednom od tih gradova, kruzer ne bi napuštala. Jednostavno tu ste vi animirani, dan vam je ispunjen od početka do kraja, na jednom mjestu imate sve i nemate tu glavobolju da razmišljate da li kasnite na neki let. Jednostavno, sedam dana se prepustite, zaista uživate a to je putovanje koje meni budi prelijepe uspomene i njega ću uvijek odvojiti kao omiljeno.
Zadržaću se u još jednoj mediteranskoj zemlji Španiji, konkretno Barseloni i Palma de Majorci. Španci su stvarno fenomenalni domaćini, imaju mnogo toga da ponude od ljepota i turističkih atrakcija, do prelijepe ponude. Po mom mišljenju, vi u Španiji ili Italiji dobijete kompletan doživljaj. Opet, zavisi sa kim odete. Ja sam uvijek imala pravo društvo za putovanje a to su suprug ili drugarice.“
Palma de Majorka „živi“ 24 sata i temperamentnija je od Barselone, a to je jedna od bezbroj sitnica koje privlače turiste. Iz godine u godinu mi se okrećemo turizmu, razvijamo ga i ne zaostajemo puno, tvrdi Lakičević i dodaje da je riječ o gradovima koji su milionski po broju turista:
„Ne možemo mi da se mjerimo u tom nekom domenu zato što je vama u Barseloni malo pet dana da obiđete sve te atrakcije, što je razumljivo i zbog same veličine grada i kompleksnosti, dok kod nas opet to je manji grad, manje toga što ljudi mogu da obiđu, jednostavno, sve to mogu da uklope u dan – dva. Ponovo bih se vratila u Barselonu ali i u Istanbul u kom sam bila samo jedan dan. Prvi utisak je haotičnost, dok je na primjer Izmir, također turski grad, sasvim druga priča, uređenost drugačija, čini mi se i kultura. U Istanbulu sam samo razmišljala da me auto ne udari dok prelazim ulicu. Sa druge strane, Plava džamija i Aja Sofija su kompleksi vrijedni divljenja.
I
nteresantan je taj njihov način trgovine, cjenkanja. Sišla sam sa kruzera sa jednom djevojkom iz Hrvatske i objema nam je bilo neobično kad trgovcu kažete da niste zainteresovani, da vam to i to ne treba, on jednostavno ne odustaje dok vi ne kupite njegov proizvod. I onda se nekako srodite sa njima, postane vam interesantan takav način trgovine. Izuzetno su dobri trgovci i ne ide im loše, to nije neka navalentnost nego nešto urođeno. Bilo je zaista iznenađujuće da kada čuju da ste iz Crne Gore ili Hrvatske, progovore koju našu riječ.“
Vjerovali ili ne, ali postoji evropska metropola odnosno glavni grad u kojem još nije bila. Gotovo svi turistički aranžmani za obilazak planiraju tri, najviše četiri dana. Nina želi više vremena za Rim:
„Ja jednostavno ne želim da taj da grad vidim u tri ili četiri dana. Mislim da je to grad koji traži mnogo više pažnje, mnogo više vremena. Mislim da je nemoguće da se sa nekim gradovima srodite i da ih upoznate u kratkom periodu. Milano sam posjetila, ali Rim jednostavno nisam. Bila sam i na južnom i u sjevernom dijelu Italije, San Marino, Rimini i dio oko Trsta. Ja sam više za primorski dio a Milano zaista jeste grad koji je vrijedan i posjetiti. Imate spoj mode, kulture sve na jednom mjestu, velik grad i mnogo zaista lijepih atrakcija. Sve je organizovano, smještaj u samom centru, ali dosta su dobre konekcije sa ostalim dijelovima grada. Lijepo vrijeme na kraju marta pa sam mogla vidite i obiđete grad i okolinu. Razočarala me pica koju sam jela u Milanu. Oočekivala sam da će tobiti njihova prava, napolitanska pica, ali drugačijea je bila odnosu na ono što sam ja ovdje navikla. Nemam riječi da opišem građevine na čelu sa čuvenom Milanskom katedralom, ličnom kartom grada, veličanstvenom gotskom građevinom – Duomo di Milano, jednim od najdragocjenijih objekata na listi svjetske kulturne baštine. Moja preporuka uvijek i za svakoga.“
Upoređujući Budimpeštu i Milano opredjelila se za glavni grad Mađarske. Tvrdi da je grad kao grad mnogo ljepši, da je više uživala, mnogo toga obišla a Mađari kao narod su je iznenadili, kuhinja fascinirala:
„Bila sam baš u periodu kada su aktuelni božićni sajmovi i nema što nisam probala. Zaista su „strašni“ domaćini, gastronomi i sigurno je Budimpešta jedan od evropskih gradova po mjeri a koji je možda podcijenjen. Da bi jedna destinacija bila popularnija, turistima primamljivija, neophodan je dobar marketing uz kvalitetne avio konekcije. Do prije nekoliko godina malo ljudi odavde je išlo u Budimpeštu, Krakov, Brisel jer jednostavno niste imali te avio konekcije, jeftine avio linije koji su vas vodile do tih gradova. Kasnije, kad su se otvorili putevi, kada ste dobili priliku da ih posjetite, tek onda vidite šta vam je bilo dostupno ili nedostupno. Zvučni gradovi, poput Londona mi nisu prioritet jer mali gradovi jako puno nude i ostaju u vama. Ponuda grada je mnogo važnija od njegove veličine, i to je definitivno.“
Za Krakov kažu da je studentski grad ali Nina nije imala taj osjećaj. Posjetila je tvrđave, sa vrhu tornja posmatrala grad, bila u rudniku soli a za posjetu logoru Aušvic se dvoumila:
„Sve je to bilo jako stresno i ostavilo poseban utisak. Mislim da zaista treba da sve to vidimo, da shvatimo koliko smo sretni što nismo dio svega toga. Jednostavno da nam to bude nauk, da se tako nešto nikada više ne ponovi. Mislim da se sa istorijske strane taj dio Češke i Poljske mogu vam mnogo pomoći da shvatite šta se desilo u prošlosti, kako se život odvijao i da nije sve tako bajno kao kad mi šetamo nekim gradom punim bljaštavila a u pozadini su neke strašne priče. 
Želim upoznati sve dijelove nekoga grada pa se prije polaska upoznam sa onim što vrijedi vidjeti, što drugi preporučiju ili se uzdam u vodiča. Za Budimpeštu sam se potrudila, do detalja izguglala da treba posjetiti ribarsku tvrđavu, parlament i sve te neke zgrade okolo kao i saznala koja je najstarija poslastičarnica. Svega toga sam se držala i mislim da nisam pogriješila dok za Milano, isto tako prilično sam izguglala. Jednostavno mnogo više sam toga našla nego što sam vremenski bila u prilici da obiđem. Žao mi je što nismo posjetili, stadion fudbalskog kluba Milan i ako sam nekog ko nije ljubitelj fudbala, ali mislim da je lijepo posjetiti, lijepo biti dio svega toga.“
Ponovo bi otišla ili povela dragu osobu u Španiju, u Barselonu i Palma de Majorku. U Evropi, sledeća na redu je Toskana a van starog kontinenta, Singapur, San Francisco, Sankt Petersburg. Sa više dana na raspolaganju uživala bi u čarima Kube.
