Koncert Vladimira Mlinarića, profesora na muzičkoj akademiji u Ljubljani, održan je sinoć u Muzičkoj školi Tivat, čime je zvanično i otvoreno III Međunarodno pijanističko takmičenje.
Profesor je publici predstavio Betovena, a zašto baš njega, za Radio Tivat, Mlinarić kaže:
“Zašto baš njega? Pa negdje na početku ove školske godine sam imao jedan recital u Ljubljani sa četiri kompozicije Ludviga Van Betovena. Onda sam rekao, evo mogu ovdje malo jednu kraću verziju toga, jer za koncert otvaranja natjecanja ne priliči da bude predugačak koncert, nego mora biti kraći, a Betoven je svakako jedan od najvažnijih kompozitora, ne samo za klavir, nego uopće u povijesti glazbe i ta ponovna otkrivanja Betovena, sada sam već malo stariji, pa evo kao ponovno otkrivam i su jednostavno jedan dio pijanističkog razvoja i čovjek kad tako uzme nešto da svira, što je već svirao ili se nauče nešto novo od Betovena uvijek nađe neke nove naglaske, neke nove stvari u čak i u stvarima koje već svirao. Onaj čuveni violinist je rekao kad su ga zapitali, zašto on svira tako neku drugu muziku, kaže zato da se sada sjetim koliko volim Betoven”.
Kako otkriva nekog kompozitora i što je to što ga privuče njemu, Mlinarić je kazao da ga najviše privuče način na koji ljudi pišu za klavir.
“Za klavir je jako teško pisati. To su mi rekli svi kompozitori sa kojima sam razgovarao, jer klavir ima jednu vrlo široku paletu i harmonije i melodije i zvukova ima taj pedal što recimo drugi neki instrumenti nemaju. Dakle, ako netko zna iz klavira izvući onaj zvuke i ne znam, tu je naravno najveći majstor je bio Sergej Rahmanjinov. Dakle, ako neko zna izvući iz klavira sve, onda je to to. Naravno i muzika mora biti samo po sebi dobra”- ističe Mlinarić koji je profesor akademiji. Kakav je proces učenja i koliko mladih pijanista i ima u svojoj klasi, Mlinarić ističe:
“Mi smo ograničeni na šest studenata, svaki profesor ima šest studenata, ima nas pet profesora. Dakle tu je računica je vrlo jasna. Naravno da, sad ove godine evo baš će doći, vidio sam nedavno 23 kandidata za prijemni ispit, koliko ćemo ih primiti negdje između 8-10, tako da tu je selekcija dosta velika. A i kasnije tokom studija mi imamo studij tri plus dvije godine, dakle tri dodiplomski poslije dvije godine mastera i ima puno mogućnosti za studente da sviraju, oni mogu svirati, imamo ciklus gdje se mogu prijaviti male komorne skupine ili solisti, onda imamo jedan veliki ciklus koncerata s orkestrom, gdje otprilike dvadesetak studenata svake godine svira s orkestrima, što je jedan unikum jer ne znam druge akademije, vrlo relativno malo koncerata s orkestrima organiziraju, to je jako skupo. Dakle, u settembre smo se preselili u obnovljenu zgradu kazina, imamo nove klavire, tako da je proces je u Ljubljani, ovako mogu reći da smo napravili jedan kvalitativan mogu reći skok od onog što je bilo prije.
Kvalitet klavira na ojima učenici uče je vrlo bitan, ističe Mlinarić.
“Pa to je jako bitno zato što, kako da kažem, ako imate sam pušku koja ima iskrivljenu cijele nemate ništa pogoditi. Dakle, klaviri su jako jako bitni i potrebno je da budu da budu kvalitetni. Barem za onaj završni dio, dakle možete prvi dio rada, ne znam, dok se nauče note na pamet i ne znam tako dalje, ali kad dođe ona izrada fina, izrada kvalitete tona odnosa ne znam glasova, onda tu je stvarno potreban nužno potreban dobar klavir”.
Dodao je da danas ima puno talentovane djece, ali da se ljudi mijenjaju.
“Dakle ako neko ko je talentiran za muziku ili za klavir, može puno vježbati. Međutim, njemu se može sa 17, 18 godina ili sa 22 godine potpuno promijeniti interes i on više nema interesa za vježbanje ili obrnuto, može neko ko je bio recimo srednje, dobar student, odjednom se 20, 25, godina mu se otvore neke nove dimenzije i postane veliki umjetnik. Jasno, mora biti dosta velika doza muzikalnosti, mora biti motorična spretnost, mora imati vrlo dobro pamćenje, mora ima discipline. Postoji sedam, nekih osam kategorija koju svako tko želi studirati muziku mora imati bez toga ne može, ali onda od toga kako postane od dobrog studenta veliki umjetnik, to je sad malo drugo pitanje. Naravno, čuje se da li je neko muzikalan ili ne, to se relativno brzo čuje i onda se tokom rada već nižoj muzičkoj školi, u srednjoj vidi ko je sposoban za to da se nešto nauči, a ko kome treba i više vremena ili uopće nesposobni, onda takvi nažalost otpadaju, kao i u svakom drugom, ovdje je samo ovdje možda selekcija, oštrija”.
Govoreći o svojim počecima, kazao je da su ga roditelji upisali muzičku školu. “Svidjela mi se klasična glazba još kao djetetu i slušao sam uglavnom samo klasičnu glazbu. Bio sam čudak u osnovnoj školi, ali ovaj negdje sam, ne znam tamo u četvrtom, petom razredu sam se ja htio ispisati, nije mi se dalo vježbati, ne znam, nekako me to nije privlačilo, međutim onda sam dobio drugu profesoricu, ova prva je isto bile jako jako dobra, ali mene to nekako privlačilo. Možda sa dvanaest, trinaest godina sam se nekako promijenio i onda sam vidio da je to zapravo jedina stvar koja me doslovce zanima. Da sam recimo prekinuo, vjerojatno bi se vrlo brzo vratio na na klavir”- objašnjava Mlinarić.
Ističe da je najbolje da se što više djece uči muziku u nižim muzičkim školama.
“Jedna široka baza djece koja idu muzičke škole i upoznaje ljepotu te muzike i vide da treba puno raditi da bi se došlo do nečega. Kad odrastu, oni će znati cijeniti to da recimo nekog koncertirada jedan orkestar svira dobro i oni će znati cijeniti vrijednosti koje ima klasična glazba. To je to su vam visoke ljudske vrijednosti kao što je svaka visoka umjetnost. A da bi se to shvatilo onda onda treba dakle jedan stvarno odgoj od početka, to se mora ugraditi dijete”.
Kako je i sam dosta često u žirijima takmičenja na području bivše Jugoslavije, u Rusiji, Italiji, ističe da je sama ideja takmičenja zapravo suprotna ideji umjetnosti.
“Umjetnost nema takmičenja. Tu nema gubitnika, svi pobjeđuju, svakako napravi nešto dobro i lijepo i vrijedno taj je pobjednik. Međutim, živimo u takvom svijetu u kojem jednostavno treba napraviti neku evaluaciju ko je kao malo bolji, kao malo lošiji i naravno ova velika takmičenja su to pokazala. Dakle ima razlike između dobrog, vrhunskog ne znam i genijalnog pijanista ili muzičara na bilo kojem instrumentu, a od ovog takmičenja očekujem da djeca koja dolaze na takmičenje da taj trud što su uložili u to vježbanje i u sviranje, i u dolazak ovdje i spavanje u hotelima i tako dalje, da vide da tu ima nekog smisla. Zapravo djeca nastupaju pred nekim drugim ljudima, pred novom publikom, na novim klavirima koje ne poznaju i to im je jedno veliko iskustvo u životu”.
Mlinarić naglašava da ovo takmičenje od početka ima dosta visok nivo, te da je to svakako veliki plus za Tivat i za Crnu Goru generalno.
