Članovi Bečke filharmonije, okupljeni oko Platforme K+K, održali su koncert “Vienna Calling” na Rubix festivalu u Tivtu u organizaciji Kotorarta.
U bivšem Klubu vojske svirali su repertoar djela mahom austrijskih kompozitora, počevši od Mozarta, u klasičnim i neklasičnim aranžmanima. Izveli su i kompozicije člana ansambla, harmonikaša Kristijana Bakaniča, te Astora Pjacole.
Violinista Kiril Kobančenko, direktor Platforme, vodio je publiku kroz program, a na kraju joj je zahvalio na dolasku i na burnim aplauzima. Ansambl je na bis odsvirao kompoziciju posvećenu jodlovanju kao posebnoj vrsti pjevanja, popularnoj u Austriji.
Kobančenko je za Radio Tivat kazao da oni nisu običan ansambl, tipa gudačkog kvarteta, ili klavirskog tria. Platforma predstavlja prostor za susret i zajedničku svirku različitih vrsta muzike:
“To je susret u kome se bavimo različitim vrstama muzike, isprobavamo nove stvari i takođe, što je bila osnovna ideja, sviramo klasičnu muziku, koja je zaboravljena. Dakle, to nije na uobičajen način, a ima mnogo kamerne muzike, koju niko ne svira, jer ima previše različitih instrumenata. To je bila osnovna ideja, 2009. godine, da probamo da se okupimo i isprobamo nove i zaboravljene stvari. Nismo samo ansambl, nego smo svi prijatelji, a i naša djeca su jedna drugima prijatelji, tako da je to, po meni najljepši način za stvaranje muzike. Tako ansambl funkcioniše, a program u Tivtu je najtopliji pozdrav iz Beča – “Vienna Calling”. započeli smo aranžmanima Mocarta i Šuberta, na poseban način, sa harmonikom, ali i klavirom i gudačima. Naša ideja je da spojimo različite zvukove, stilove, muzičke poruke, počevši od klasike, do današnjice, ali da je to nekako na klasičan način. Ukjučujemo najviše bečku muzike, ali, naravno, takođe nastojimo da pokažemo publici što sve postoji. Većina zna za Šuberta, ali ne znaju za Dejva Brubeka, ili možda Pjacolu, koga drugi znaju, ali ne znaju za Frica Krajslera.
Na koncertu u Tivtu smo kroz 80 minuta poveli publiku na muzičko putovanje. Volim taj program, i mislim da smo sva ta djela povezali na dramaturški način i uzdigli publiku, povezujući se s njom, koja takođe pokazuje da ga voli. Veoma smo srećni što smo je usrećili.”
Bečki muzičari našli su se u Crnoj Gori po prvi put, a Kobančenko kaže da mu to izuzetno prija: ”Ja volim ljeto i sunce, predivno more. Rođen sam na moru, u Odesi i ovdje se osjećam kao kod kuće. Najljepše je osjećanje kada negdje stigneš prvi put, a osjećaš se kao domaći. To je sjajno! Ja sam odrastao na Crnom moru, a napustio sam Odesu sa 13 godina. Zato me ljeto, kakvo je ovdje, podsjeća na djetinjstvo, tako da sam uvijek u tišini na moru, to je za mene prirodno.”
Pored violiniste, u ansamblu su harmonikaš Kristijan Bakanič, violistkinja Nazomi Cani, violončelista Florijan Egner, kontrabasista Bartoš Siroski i pijanista Kristof Egner.
Kiril Kobančenko ističe da je za Kotorart čuo prije poziva kotorskog festivala na gostovanje i da je imao želju da svira ovdje, sa posebnim programom koji izaziva lijepa osjećanja i da se to i desilo, na obostrano zadovoljstvo i uz nadu za novi susret.
