Mjuzikl „San o Boki“ biće večeras odigran, zbog objektivnih razloga, posljednji put na Kanli kuli u 21.30, najavljuje novinarka i publicistkinja Vitka Vujinović :
“I prvi susret grupe zaljubljenika u pozorište koji su u vrijeme korone zasanjali cio mjuzikl sa velikim ansamblom, i ono što se kasnije dešavalo na javi. Igranja, uvijek pred oduševljenom publikom, posebno u kući mjuzikla, beogradskom Pozorištu na Terazijama, i druženja poslije nastupa, i podrška koja je stizala sa neočekivanih adresa, a izostajala sa onih sa kojih smo je očekivali… Ličilo je, makar u ovoj formi, na dosanjan san Novljana i prijatelja grada o čudesnom hotelu „Boka“ koji nam decenijama nedostaje…
Tkali smo javu od snova i u snove uplitali javu. Od premijere u decembru 2021. do ovog završnog igranja. Uz ansambl su odrasli neki novi klinci i preuzeli nove uloge u mjuziklu, mjenjali smo priču, odlazili su jedni dolazili drugi plesači, a mjuzikl je trajao kao sjajna posveta Herceg Novom i vremenu koje ne bez razloga nazivamo zlatnim, a u kome je hotel Boka bio jedan od najboljih u Evropi.
Podsjetićemo: pozorišnu priču koja je osvojila region kreiraju dvojica dobrodušnih oriđinala, igraju ih sjajni Dejan Đonović i Goran Slavić uvijek aktuelizujući uvodni dijalog.
Dok grad iščekuje jednu svadbu i dolazak kralja, kroz njihov san prolaze: znameniti hercegnovski gradonačelnik Mirko Komnenović (Bobo Milanović) direktor hotela (Miloš Pejović) stari kapetan Miroslav Štumberger (Andrej Božanović) ali i Ivo Andrić i Miloš Crnjanski (Zoran Trojanović i Danilo Babović) zatim Vojo Stanić i Zuko Džumhur, tih godina kao talentovani dječaci koji znaju da ni kada odrastu „neće prodavati svoje snove“. Poslije Luke Dubaneka i Luke Gardaševića odnedavno su ove uloge preuzeli uspješno Andrija Lučić i Danilo Šušić iz škole glume Maska.
Popularne operske arije, evergrin melodije, originalni songovi koje izvode Maja Lukšić, Zagorka Komljanović,Milica Milanović i Sara Janjić čine komad raspjevanim, članice KSC Diano Teodora Denda,Ines Vukalovic,Sanja Đurić i Mia Mišević – razigranim. Priču boje na svoj način snalažljivi kelner Vaso (Andrija Rašović ), višestuko talentovana, u svakoj situaciji od pomoći mlada Bokeljka (Lara Kovačević) i bend, Đuro Poznanović (klavijature), Aleksandar Bubanja (gitara), Bobo Janjić (kontrabas) i Vladan Ivanović (bubnjevi)…
Vješta režija Petra Pejakovića, inspirativan scenario Peđe Ristića podržani su koreografijama Antonije Novoselac, kostimografijom Vesne Vukićević, scenografijom Vojislava Voja Kilibarde. Producent je Mirela Šćasni. Da se čuje dobar glas o mjuziklu brinula je Vitka Vujnović. A on se pokazivao pred publikom u najljepšem svjetlu.
Ali, potrošila se dobra volja da stalno prevazilazimo prepreke i prilagođavamo se situacijama u kojima nedostaje osnovno da bi predstava bila odigrana kako želimo, kako ova priča i publika zaslužuju. Zato smo večerašnje igranje na Kanli kuli proglasili za poslednju igru „Sna o Boki“. Moramo priznati, ponosni na urađeno ali jednako tako tužni što ovu raskošnu storiju o našem Novom nećemo više pričati. Ili, možda opet hoćemo, ali tek onda kada Novi dobije Pozorište, koje odavno zaslužuje kao i svoju kuću, kada Pozorištu bude obezbjeđen siguran status, a ekipa Sna o Boki u novskom teatru dobije oslonac zahvaljujući kome bi i ovaj mjuzikl bio ne nešto što sanjamo već dio onoga što nam se događa.
I da, još kao nepopravljivi optimisti i entuzijasti vjerujemo „bolje vrijeme će doći“ ali čuje se i ono tiho, poput prijateljskog upozorenja „al’ moje vrijeme će proći!“, stoji u osvrtu Vitke Vujnović.
