Gost Radio suncobrana bio je tivatski likovni umjetnik Mile Albijanić čija je 30. samostalna izložba „Gravitacije bududćnosti“ otvorena protekle sedmice u Herceg Novom, a u isto vrijeme je učesnik i aktuelne kolektivne izložbe „Tivatski likovni stvaraoci“ u našem gradu. Bavi se slikarstvom, fotografijom i dizajnom, piše poeziju i prozu. Organizator je likovnog događaja „Nacrtajmo se u eNKa”, osnivač i član umjetničke grupe „Grupa Tri Art” , član je tivatskog ULU kao i ULU BiH.
„Gravitacije budućnosti“ je ciklus koji radite od 2019. Da li je on povezan sa periodom korone i kovid diktaturom?
Sigurno da jeste. To je bio neki predosjećaj. Ja sigurno nisam prorok da bi mogao nešto da najavim, ali intuicija koja uvjek nešto poručuje umjetniku dovela je do toga da se na mojim radovima pojavi neki pomalo čudovišni svijet koji je i samog mene iznenadio.
Prva izložba iz ciklusa “Gravitacije budućnosti” bila je u Tivtu kada je krenula priča o kovidu. Godinu kasnije je bila i u Kotoru, sa dodatim radovima. Da li to znači da Vam je kovid period pokrenuo svijet podsvijesti sa svim njegovim arhetipskim strahovima ?
Tako je. Te izložbe su ista ali proširena priča iz perioda totalno zatvaranja i izolacije, bili smo kao u koncentracionom logoru. Skoro ništa nije funkcionisalo, bili smo u strahu od vještački izazvanog minijaturnog virusa koji je ugrožavao planetu. Tada sam počeo sam i podciklus „Veliki karneval i druge priče“ jer danas se i na lokalnom i na globalnom nivou živi sa maskom, skrivaju se namjere, vlada licemerje .
Na Vaših 40 radova je puno realističnih i imaginarnih likova koje zbunjuje tehnološki napredak. U isto vrijeme
budućnost privlači poput gravitacije . Da li je zato naziv “Gravitacije budućnosti “?
Da , to je to. Mladi bez ikakvih problema prate tehnološki napredak koji nevjerovatnim koracima napreduje, ali smo mi stariji zbunjeni. Posebno pojavom moćne vještačke inteligencije, tog server koji će upravljati svima nama u budućnosti.
To zaista zastrašuje. Da li zato na Vašim slikama prepoznajemo neki iskonski strah a u podciklusu “Veliki karneval” na momente i teatar apsurda ?
Budućnosti zaista privlači mlađe naraštaje, ponekad i starije, prosto nas grabi u svoje kandže i logično je da smo zabrinuti. A podciklus koji pominjete govori upravo o apsurdu svih tih pojava. Pogotovo u onom logoru koji je srećom prošao.
Kako je bilo na otvaranju Vaše 30. samostalne izložbe u uglednoj hercegnovskoj galeriji Josip Bepo Benković ?
Mogu reći da je atmosfera bila zaista nevjerovatna . Bilo je mnogo ljudi, što me je zaista iznenadilo i obradovalo. Posjetioci, ljubitelji umjetnosti, su me prosto vukli za rukav da bi popričali samnom. Skoro tri puna sata sam razgovarao sa njima, objašnjavao im moju umjetnost, upoznavao se sa meni nepoznatim ljudima. Bilo je izvanredno. Moram reći i da je Pobjeda opširno pisala o meni danas, a bio sam prije neki dan i gost u Jutarnjem programu na TVCG koja mi je dala puno prostora.
U prošlim ciklusima ste “dobro plivali” u podmorju, ribe kao simbol života od prapostanka su Vas okupirale. Kako je došlo do tematskog zaokreta, do promjene u motivima, simbolima, do stvaranja sasvim novog svijeta likovnog izražavanja ?
Ribe su bile dugo godina bile moj osnovni motiv, kao simbol početaka života, kao simbol hrišćanstva i samog Hrista. Dosadašnji ciklus “Fantazmagorija podmorja“ zamijenio je rad na ciklusu “Memorija kamena“ a govorio je o protoku vremena, o tome koliko smo sićušni u kosmičkoj rijeci vremena i prostora. Najnoviji ciklus “Gravitacije budućnosti” proističu iz ranijeg stvaralaštva, tematski se oslanja na predhodni ali nije bio dovoljno predstavljen javnosti. Proistekao je razbuktavanjem moje mašte. Mnogi umjetnici imaju fantastično zanatsko umjeće, što je sigurno dobro, ali što se tiče maštovitosti i nekih inovacija u stvaralaštvu, dosta su u stagniraju.
Da li je inovativno kod Vas to što su u ovom ciklusu Vaši radovi skoro poput stripova ? I to što svaka slika ima posebno ime, iako ste poznati po tome da ranije niste imenovali slike ?
Donekle jeste. Do sada su samo izložbe imale imena, a radovi ne baš. Ciklus „Gravitacije budućnosti“ je evo izuzetak, a sve zahvaljujući prijatelju, književniku Mirku Kovačeviću, koji je posmatrajuci moje slike većinu njih i imenovao. Pošto imam afiniteta ka poeziji, a pomalo i pišem, to me je podstaklo da svaki moj rad nadalje dobija
ime koje ga istovremeno i tumači i opisuje, a posmatrače intrigira.
Novi ciklus Vas “zaustavlja” kod ulja na platnu iako ste se u karijeri oprobali skoro u svim ostalim tehnikama.
Tako je, opobao sam se u grafici, kolažu, asamblažu, akvarelu, u svim tehnikama. Jedino mi akril nikako ne odgovara. Sada radim isključivo ulje na platnu , kao i na drugim podlogama.
