U ovosubotnjem Leksičkom Vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat donosi, kako ste već navikli, objašnjenje etimologije nove dvije riječi: jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma. Ove subote to su riječi pȍdao, -dla, -dlo i kušîn, objašnjava glavni urednik izdanja Miomir Abović.
U grupi slavenskih istokorijenskih pridjevâ sa značenjem ‘nizak, podao, dostojan prezira’: poljsko podły, češko podlý, slovačko podlý, rusko подлый, ukrajinsko пóдлий, bjelorusko пóдлы, bugarsko пóдлъ, srpsko/hrvatsko pȍdao, slovenačko pôdel reflektuju se odnosi unutarslavenskih pozajmljivanjâ, i to tako što su južnoslavenske lekseme pozajmljene iz ruskog jezika, a češka iz poljskog. U krajnjoj liniji, primarni izvor čitave grupe je poljsko podły, za koje se bilježe sljedeća značenja: ‘nizak’, ‘odvratan’, ‘nepošten, beščastan’, ‘mizeran, ništavan’, ‘siromašan, ubog’, ‘ponizan, unižen’, ‘gadan’, ‘rđav, loš, nevaljao’, ‘neuspješan’, (arhaično i dijalekatsko) ‘malen, sitan’, ‘nevažan, beznačajan’, ‘ništavan’; (arhaično i dijalekatsko) ‘prost, jednostavan’, ‘grub’, ‘prostonarodni’; (dijalekatsko) ‘ružan; bezobrazan’.
Pridjev pȍdao, -dla, -dlo vodi porijeklo od imenice *podъ ‘osnova, niz’. U prilog toj hipotezi svjedoče neki ruski dijalektizmi. Tako je u nizu ruskih dijalekatâ posvjedočena riječ подлёнок. Njeno značenje u rjazanjskim i tulskim govorima – ‘drugostepeni izdanci nepožnjevenog žita koji se javljaju pri kasnim kišama’ još i može biti, premda sa izvjesnom nategnutošću, izvedeno iz semantike подлый: ‘drugostepeni, kasni izdanci, obično slabi, koji daju nekvalitetne klasove’. Ipak, značenje podmoskovskog подлёнок ‘donja grana drveta’ jasno protivurječi ovoj vezi, naglašavajući element semantike ‘niži po položaju’. Isti semantički element prisutan je i u značenju rjazanjskog i tulskog dijalektizma ‘drugostepeni izdanci nepožnjevenog žita’. Prema tome, za rusko dijalekatsko подлёнок malo je vjerovatno izvođenje od подлый sa njegovim dominantno moralno-procjenjivačkim značenjem.
No, i pored toga neposredna osnova od koje se izvodi подлёнок mora biti pridjev *подлый sa značenjem ‘nizak, donji’. Takvo objašnjenje primjenjivo je, npr., na rusko pribaltičko пóдлина ‘postava’. Na taj način, ima osnovâ da se smatra da su niz leksemâ u ruskom i drugim slavenskim jezicima (češkom, srpskom/hrvatskom) – rusko подлёнок, пóдлина, češko podlina, pódla ‘porub koji se pravi ako je suknja suviše duga’ – obrazovani od praslavenskog pridjeva *podъlъ(jь) ‘nizak, donji’, koji je izveden od *podъ ‘niz, osnova’. Vjerovatno bi od tog pridjeva *podъlъ(jь) moglo voditi porijeklo poljsko podły, čija se semantika dobro objašnjava iz primarnog značenja ‘nizak’, a značenje ‘prostonarodni, niskog socijalnog položaja’ svojstveno poljskom podły logičnije i prirodnije izvodi se iz ‘nizak’ nego iz semantike ‘susjedni’ → ‘drugostepeni’.
Možemo reći da je značenje pridjeva pȍdao u savremenom b/cg/h/s jeziku ‘nepošten, podmukao, loš, pokvaren’ još jedan od primjerâ semantičkog transfera iz sfere vanjskog, fizičkog u sferu unutarnjeg – moralnog, emotivnog, karakternog itd.
Kušîn (u opštem leksikonu B/CG/H/S jezika ‘jastuk’) vodi porijeklo od italijanskog cuscino, a kao mogući predložak uzima se i venecijansko cussin. Italijanska/venecijanska riječ vodi porijeklo od starofrancuske riječi coissin; sve pomenute riječi potiču od latinskog coxa ‘kuk’ indoevropskog porijekla.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi ‒ jedne iz opšteg leksikona B/CG/H/S jezika i jednog bokeljskog lokalizma ‒ vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
Ж.Ж. Варбот– Исследования по русской и славянской этимологии, Нестор-История, Санкт-Петербург 2011.
2. Petar Skok- Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol. II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1972.
3.. Michiel de Vaan – Etymological dictionary of Latin and the other Italic Languages, Leiden/Boston 2008.
