Gradska biblioteka Tivat sinoć je organizovala predstavljanje knjige “Mala Dolores” Novljanina Josipa Tripovića. U Muzeju i Galeriji Tivat o knjizi su govorili recenzent, prof. dr. Igor Lakić i autor. Roman govori o životu djevojčice Dolores i njene porodice, a lajtmotiv je flauta, koja povezuje cijelu priču. Tripović je prolazeći kroz tunel šetališta Pet Danica sreo djevojku koja je svirala flautu, što ga je inspirisalo da napiše svoj drugi roman.
Za naš program on kaže da je u tom momentu doživio cijelu priču: “Interesantno je da sam pri izlasku iz tunela nazvao profesora Lakića i rekao mu šta se desilo. On mi je kazao da sjednem i da pišem, ali poslije par stranica sam stao. Nakon četiri godine sam je završio u roku od mjesec dana, a 2020. je ugledala svjetlost dana. U nezgodno vrijeme je izdata, pravio sam nekoliko promocija u Crnoj Gori – u Podgorici, Herceg Novom. U Zagrebu je doživjela uspjeh, u Bjelovaru, a u Salcburgu 16. juna, gdje je najbolje njena poruka prepoznata. Ja najveću podršku imam od profesora Igora Lakića, koji je lektorisao obije moje knjige bez novčane nadoknade, a preuzeo je i treću.
Tripović kaže da kod nas nije lako postići uspjeh: “Iz mog iskustva, ovdje nije lako uspjeti. Imam utisak da su ljudi ljubomorni na tuđ uspijeh i jednostavno ignorišu osobu, pogotovo koja je samostalno uspjela. Kada sam poslao molbu za učešće na Trgu knjige u Herceg Novom, odbili su me, jer je knjiga objavljena prije više od godine. Moguće da je to neko pravilo, ali ja sam ipak Novljanin, a pravila su da se krše. Čak sam se bavio i slikanjem na starom crijepu, što Tivćani najbolje znaju, jer su me uvijek zvali na sajmove, kao i NVO “Ruke” iz Novog. Ni to nije nešto uspjelo, ali sam to plasirao u Njemačkoj. To govori u prilog tome da je lakše uspjeti na daljini, negdje van granica, nego u sopstvenom gradu, u kom sam rođen, gdje živim i gdje su moji preci živjeli – Tripovići su u Baošićima 700
godina.
Za mene je veliki uspjeh i čast što se “Mala Dolores” nalazi u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u Narodnoj biblioteci u Bjelovaru, kao i na Cetinju, u Narodnoj biblioteci u Beogradu, te u Biblioteci matice Srpske u Novom Sadu. Mislim da joj je najveći uspjeh u Salcburgu i dobijam i dan danas pohvale od ljudi odande, gdje sam bio nepoznat. Promocija je bila mnogo posjećenija, nego ovdje u Tivtu, iako sam Bokelj.”
Poruka knjige je da treba istrajati u svojim talentima i planovima i da ne treba odustajati od prepreka. Treća Tripovićeva knjiga ima radni naslov “Dok drugi pričaju o nama”, a radnja se odvija na jednom otoku i sve se vrti oko ćakula. Pisana je na izvornom bokeškom dijalektu i na kraju će imati rječnik izraza.
