Situacija u pomorskom saobraćaju kroz Boku Kotorsku, ali i duž kompletne crnogorske obale, više je nego alarmantna iz perspektive pomorske bezbjednosti, istakao je gostujući u emisiji Radio suncobran predsjednik Sportsko-ribolovnog društva Galeb iz Tivta, ronilac i podvodni ribolovac na dah, advokat i građanski aktivista Nikša Miljanić.
“Još uvijek se ništa ne preduzima od strane nadležnih institucija. Ministarstvo kapitalnih investicija, kao i sve u ovoj državi, na neki način je u VD stanju i po mom mišljenju odgovornosti nigdje nema. Moram da kažem da kao neko ko je zaista svakodnevni učesnik u pomorskom saobraćaju ne primjećujem ništa što se tiče uticaja nadležnih organa. Ipak, za nijansu se malo više vodi računa nego ranije. Neki od učesnika u saobraćaju na moru su počeli pomalo da usporavaju kroz tjesnace Verige i Kumbor, neka to bude dobra naznaka, ali to je daleko od dovoljnog.”
Radio Tivat: Da li smatrate logičnim da pomorstvo bude u ingerenciji ministarstva kapitalnih investicija?
Nikša Miljanić: Za moj pojam to je potpuno nelogično. Mislim da ni ljudi koji sjede u tim administracijama ne znaju što ih je snašlo, ali mogu zaključiti da se ne snalaze baš najbolje. Iskreno- razočaran sam i ovim što što radi Uprava pomorske sigurnosti. Prije neki dan sam reagovao putem društvenih mreža i morao da prokomentarišem izjavu direktora te institucije, gospodina Žarka Lukšića, koji je na pitanje kako izbjeći nesreće na moru kao prvu stvar savjetovao kupačima da se ne udaljavaju od obale. Zar nije bilo bitnije da apeluje na vozače plovila koji izazivaju opasnost, a ne na kupače?! Valjda ti kupači treba da budu zaštićeni upravo od strane ove institucije.
Radio Tivat: Kada je u pitanju bezbjednost pomorske plovidbe, da li smatrate da je problematičan i način na koji se dobijaju dozvole za upravljanje plovilima? Od dozvola za voditelja čamca, preko mornara-motoriste, do licenci za skipere jahti- korisnici ih dobijaju bez praktične provjere sposobnosti?
Nikša Miljanić: Za voditelja čamca polagao sam sa 16 godina, dakle prije 22 godine. Ni tada, ni danas, za dobijanje te licence nije bila predviđena praktična provjera sposobnosti, a sam teorijski kurs i polaganje ispita sigurno nisu ono što će osposobiti kandidata za upravljanje tako opasnim sredstvima. Mislim prije svega na brza plovila. Nije riječ samo o upravljanju pasarom dužine pet metara sa motorom Tomos od 4 KS. Vi dobijate dozvolu za upravljanje čamcem do dužine do 12 metara, a težine do jedne tone. Imate pravo voziti i ozbiljne jahte i glisere sa motorima velike snage, koje nije lako obuzdati ni iskusnim pomorcima, a ne klincima koji ne znaju kakvu odgovornost sa tim dozvolama dobijaju u ruke. U zalivu kao što je Boka, sa prepunim akvatorijumom i obalama, to predstavlja još ozbiljniji problem. Situacija je zaista zabrinjavajuća.
Radio Tivat: Problem su i nedefinisani plovni putevi i nedovoljno definisana sidrišta.
Nikša Miljanić: Nemamo plovne puteve, nemamo jasno postavljena i označena sidrišta, propisana udaljenost od obale se apsolutno ne poštuje. Mnogo puta sam ukazivao na taj problem, posebno posljednjih mjeseci otkad se desila nesreća u Ulcinju u kojoj je nastradao Andrej Samardžić. Jahte i brodovi se ne smiju približavati obali bliže od 300 metara, osim u izuzetnim slučajevima. Za ostala plovila ograničenje je 150m, a glisiranje je apsolutno zabranjeno u pojasu od 200 metara od kraja. To su zabrane koje su u zakonu, za koje postoje kaznene odredbe i koje apsolutno mogu da se primijene. Nije to nikakva filozofija. Nažalost, dešavale su se i dešavaju se nesreće, ali nemojmo ih ovakvim odnosom prema propisima i poštovanju propisa podspješivati.
Radio Tivat: Postavlja se pitanje na koji način ograničiti broj plovila koji u istom momentu učestvuju u saobraćaju kroz akvatorijum Boke. More bukvalno vri, posebno u tjesnacima.
Nikša Miljanić: Teško je odgovoriti na to pitanje, ali frekvencija saobraćaja bila bi puno manji problem da postoji efikasna kontrola aktivnosti na moru. Na moru je istinski divlji zapad, što je posebno izraženo na samom ulazu u zaliv, na području od Žanjica do Rosa. Trebalo bi to snimiti dronom, siguran sam da je slika uporediva sa stanjem u kolskom saobraćaju u Indiji. Rado bih pitao nadležne da li i ovdje problem predstavljaju nesavjesni kupači, ili pak neodgovorni korisnici plovila, sigurni da niko neće doći da ih sankcioniše. Ne krivim nikoga lično, ali sam zaista revoltiran. Mislim da je svima jasno da po pitanju ovog problema treba da se reaguje sa viših instanci i da se povuče pitanje lančane odgovornosti za aktuelno stanje, te razmotri kako ga popravljati. Ovo što mi pričamo, ovo je nekakva građanska reakcija, potpuno dobronamjerna, ali ako ne bude imalo odjeka i izazvalo reakciju onih koji mogu nešto da promijene, ova priča nažalost nema smisla.
Radio Tivat: Od kolike je pomoći pomorska policija?
Nikša Miljanić: Bojim se male ili nikolike. Kada ih se pozove da reaguju u nekoj konkretnoj situaciji, kažu da nisu nadležni oni, nego Lučka kapetanija. Kad se obratiš Lučkoj, nisu ni oni, nego te vračaju na policiju. I tako u krug.
Foto: Privatna arhiva
Radio Tivat: Ronioci su u posebno velikoj opasnosti, jer kada zaronite ne možete imati kontrolu nad onim što se dešava iznad vaših glava, još i manje nego plivači.
Nikša Miljanić: Što je još veći problem, nemamo ni jasan uvid u situaciju, jer se stvari pod morem jako brzo mijenjaju. Brzine plovila znaju biti ogromne, i preko 30 čvorova, plovilo se pojavi jako brzo. Kad zaronite, vi ga čujete na dubini od 20-30 metara, ali je brzina zvuka neuporedivo veća nego u vazduhu, što vam otežava procjenu odakle zvuk dolazi, odnosno sa koje strane možete očekivati plovilo. Rizik je tim veći kada znamo da, iako su uočljive i sa milje razdaljine, većina učesnika u pomorskom saobraćaju ne vidi ronilačke bove, to ih jednostavno ne zanima. Ne bi smjeli da se primiču na manje od 100 metara oznaci da je ronilac pod morem. Rijetki su koji to poštuju. Ja sam potpuno prestao da ronim ljeti, osim u ranojutarnjim satima, u samo svitanje. Na moru sam, zavisno od situacije, maksimalno do deset sati.
Radio Tivat: Što su po vašoj ocjeni prvi koraci koje treba da preduzmemo kako bismo popravili bezbjednosnu situaciju na moru?
Nikša Miljanić: Rješenje je vrlo jednostavno. Potrebno je postaviti tri-četiri plovne jedinice ili partole Lučke kapetanije sa brzim plovilima na potezu od Kotora do Budve, koje bi konstantno vršile kontrolu i momentalno sankcionisale prekršioce. Čim bi troje-četvoro platilo kaznu nekoliko stotina eura, psihologija bi se počela mijenjati. Ovako, dok nema sankcija, ne možemo očekivati promjene. Ne treba da izmišljamo toplu vodu, imamo primjer u komšiluku. Hrvati imaju vrlo ekspeditivne i efikasne pomorske jedinice. Imaju brza plovila sa radarima i kamerama koja kontrolišu brzinu plovidbe i udaljenost od obale.
Radio Tivat: Osvrnimo se, pored opasnosti, i na ljepotu ekstremnog sporta kojim se bavite. Kako je u velikom plavetnilu? Na koje dubine zaranjate na dah u potrazi za ulovom?
Nikša Miljanić: Naši podvodni ribolovci na dah rone i do dubine od 50 metara. Najveća dubina na kojoj sam sam lovio je 46 metara, u pitanju je zaron od prošlog ljeta, kada sam pucao na velikog gofa, ali ga nisam uspio izvaditi. Nije toliko ekstremno, ali morate biti ekstremno spremni, nije to nešto što možete svakog dana. Ronimo na nekim zanimljivim mikrolokacijama, zaranjamo na olupine i grebene. Potrebna je kvalitetna fizička i psihička priprema, kada ste spremni zaista je lijepo, nije opasno koliko izgleda. Ti su zaroni koji su duboki, ali su dobro pripremljeni, puno su manje opasni i rizični nego neki koji nam se čine bezazlenim, a iskoplikuju se zbog manjka odgovornosti. Kod dubokih zarona prisutan je oprez i na doza straha, koji nas štiti.
Foto: Ivana Orlović
Nikšu i kolege u oktobru očekuje Državno prvenstvo u sportskom ribolovu na dah, čiji će domaćin biti upravo tivatski SRD Galeb. Očekuje ih i Memorijal Andrije Gazivode, koji će ove godine biti posvećen i nedavno na moru nastradalom Andreju Samardžiću.
Naslovna fotografija: Ivana Orlović
