Skroman doprinos početku školske godine je 50 kompleta školskog pribora koji je OO CK Tivat podijelila djeci sa spiska socijalno ugroženih porodica, đacima do četvrtog razreda osnovne škole kao i djeci sa područja Ukrajine i drugih zemalja pogođenih sukobom.
Pribor je dio projekta sa Unicefom koji je sprovođen do maja ove godine pa je jedan kontigent sačuvan kazala je sekretarka tivatskog Crvenog krsta Nevena Božović:
„Ukoliko bude bilo potrebe, spremni smo, imamo zalihe pa ćemo moći da obezbedimo i više. Mi smo stava da nijedno dijete ne smije da nema svesku, olovku, pristojnu torbu, da se od septembra lijepo krene, da se petice nižu i da bude dobra školska godina. Sve je donacija Unicefa, pažljivo biran od strane Crvenog krsta Crne Gore koji je radio nabavku za sve to.“
Dobrovoljci Crvenog krsta, volonteri, uvijek su tamo gdje treba, posebno kada se održavaju skupovi na kojima je mnogo ljudi. Najčešća tema je podjela humanitarne pomoći ali se vrlo malo govori o invalidskim pomagalima:
„Malo pričamo o invalidskim pomagalima i negdje je dobar momenat da istaknem da mi mjesečno izdamo na revers dvoje – troje invalidskih kolica a vrijednosti svakih je minimum 500 eura. Imamo dvije obučene volonterke, medicinske sestre koje volonterski obilaze građane, uzimaju im mjere, popunjavaju sve formulare, obučavaju, sastavljaju kolica i trebuju nova, raspakuju ih i sastavljaju. To je jako lijep i koristan servis. Prethodno rukovodstvo, prethodni sekretar razvio je sistem podjele i druga pomagala. Ljudi su poklanjali, mi smo i kupovali toaletne stolice, štapove i štake dekubi dušeke, bolničke krevete jako vrijedne donacije naših sugrađana. Mi sa ponosom možemo reći da svakome izađemo u susret, na neki način da se obezbijedi, da se premosti dok nova kolica ne dođu ili barem da damo dobro uputstvo. Sada trenutno pričamo, razgovaramo i sa jednom kompanijom koja je voljna da donira izvjesna sredstva kako bismo zanovili invalidska pomagala koja izdajemo na reversu građanima. Baš sam srećna što ćemo moći kupiti nove toaletne stolice, nove nastavke za toalete nakon operacija kukova.“
Dobrovoljno davalaštvo krvi je segment djelovanja koji zahtjeva mnogo rada na motivaciji. Saradnja sa opštom bolnicom Kotor i transfuzijom krvi je uspješna jer postoji spisak dobrovoljnih davalaca koji se redovno ažurira ali se radi po starim metodama:
„Telefonom kontaktiramo davaoce da bi saznali da li mogu dati krv. Uvijek se građani mogu obratiti da vidimo da li u toj našoj bazi podataka ima neko ko je slobodan za dobrovoljno davanje krvi. Znate, ljeto je, rezerve su pala jako nisko, puno je više i saobraćajnih nezgoda i svega ostalog, tako da pokušavamo da radimo i na toj motivaciji dosta. Kada je u pitanju podmladak, imamo izuzetno dobrog partnera u SMŠ „Mladost“, stalno inoviramo neke motivacione akcije, motivaciona predavanja, planiramo i ove godine raditi sa tom populacijom maturanata koja upravo dospijeva da postane dobrovoljni davalac. Kroz našu omladinu i podmladak radimo konstantno edukaciju da bi djeca znala što je to davanje krvi. Jer ipak, ako ćete da mjerimo donacije, donacija krvi se nikad ne može izmjeriti sa bilo čime materijalnim, jer vi to ne možete da kupite i to jedino čovjek čovjeku može dati. Limitirali smo grupama, tako da to je jedan jako važan segment koji se trudimo konstantno da bude aktualan.“
Postoji niz zanimljivosti vezanih za dobrovoljno davanje krvi. Jednim davanjem možete spasiti tri do četiri života. Žena godišnje može dati krv tri puta a muškarac četiri puta. Prikupljena krv ide za Podgoricu da bi bila obrađena u transfuziološkom centru pa se onda vraća u lokalnu sredinu. Vodi se vrlo precizna evidencija kaže Nevena Božović:
„Mi organizovanim akcijama na godišnjem nivou sa firmama Luštica Development, Porto Montenegro, aerodrom Tivat i opštinom Tivat u toku godine organizujemo dosta akcija za jedan mali grad. Pokušavamo da dignemo rezerve i tako razbijemo čestu situaciju da ćemo dati krv ako nekom našem zatreba. Ako podignemo zalihe onda ne treba da zovemo kada treba nekome iz porodice, nego će biti na dovoljno visokom nivou. Ukoliko budemo razmišljali dugoročno i budemo redovni u davanju krvi, neće biti potrebno da se pozivaju davaoci ukoliko treba, čak i za neke rutinske operacije, gdje se dovodimo sa sa niskim rezervama.
Mislimo da i odnos poslodavaca mora biti drugačiji prema osobi koja da krv, on mora da dobije što ga po zakonu sleduje, slobodan dan i sve ostale nagrade. U Srbiji je praksa da su dobrovoljni davaoci oslobođeni plaćanja parkinga u gradu. Simbolično, ali jako lijepo. Hvala svima onima što odvoje svoju dragocjenu tečnost krv, koja se ne može platiti. Ja sam siguran da ćemo i mi ovdje sa lokalnog nivoa krenuti u neke takve vrste nagrada, te da će nas drugi iskopirati kao primjer dobre prakse i voljela bih da to krene baš od Tivta.“
