„U Beču se osjećam kao kod kuće i da opet biram grad i studije, sve bi isto odabrala jer je to evropska prestonica klasične muzike i za mlade umjetnike najbolje mjesto za usavršavanje i školovanje“, rekla je gostujući u Radio suncobranu Antonia Vučinović studentkinja druge godine čuvene muzičke akademije na MDW – “Universitat fur Musik und darstellende Kunst Wien”u Beču. Direktan povod gostovanja je najava sutrašnjeg koncerta na Luštici.
Pjevaš na nekoliko svjetskih jezika, ali na akademiji moraš slušati predavanja i tečno govoriti na njemačkom koji u školi nisi učila. Koliko te je to opterećivalo i da li si sada u fazi da već nasamo misliš i sanjaš na tom jeziku ?
Da , tako nekako. Veoma se trudim da njemački bude kao moj maternji jezik. Deset mjeseci godišnje pričam na njemu i želim da mi on bude tečan, jer nije baš lako učiti na tom jeziku. Ja sam na početku studija osam mjeseci samo sjedila i učila jezik i stvarno sam na sebe jako ponosna zbog toga jer sam znala da je to jedini i osnovni uslov da ja uopšte budem tamo. Ove godine počela sam da učim i peti strani jezik, francuski. Važno je da do kraja fakulteta naučim još ruski i češki da čitam, a za sada pričam , italijanski, njemački, engleski i makedonski.
Mladoj tivatskoj sopranistici, koja je još sa 19 godina učestvovala u prvoj crnogorskoj operi „La Bohem,“ je sutrašnji koncert četvrti po redu a treći koji se priređuje na Luštici. „Jedno veče kao u snu“, naziv je večeri operskih arija i dueta koje će se održati sutra od 21 čas u Amfiteatru Luštica Bay Marina naselju. Antonia će nastupiti sa svojom bivšom profesoricom iz ŠOSMO „Vida Matjan“, Milicom Milanović , uz klavirsku pratnju Ane Mihaljević. Muzičko-scenski nastup upotpuniće baletski par Jana Jovićević i Luka Stefanović iz pozorišta Madleniaunum iz Zemuna.
Izuzetan je doživljaj vidjeti i slušati na jednoj sceni, rame uz rame, učenicu i profesoricu . Da li je možda do saradnje došlo zato što je Milica Milanović uvjek bila tvoja najveća podrška i davala ti vjetar u leđa ?
Veliku zahvalnost dugujem mojoj profesorici Milici koja mi je nakon srednje škole , a pred upis akademije u Beču, uvjek davala veliku motivaciju. Svakodnevno me je podjsećala kada je prijemni , podsticala me i razgovarala samnom, kako dok sam bila ovdje, tako i kada sam bila u Austriji . Komunicirale smo na Viber-u, Whats App-u , na društvenim mrežama, a sve zato da ne bih izgubila motivaciju i da ne bih slučajno poklekla pred izazovima.
Da li je naziv koncerta „Jedno veče kao u snu“osmislila profesorica Milica ili ti ?
Profesorica. Ona kaže da joj je inspiracija za naziv koncerta bio moj prošlogodišnji koncert na Luštici koji je njoj bio čaroban. Milica je tada uživala a ja sam, dok sam pjevala, iz njenog pogleda tačno znala gdje je i kakva je bila neka moja greška, kao i da li je nešto bilo dobro izvedeno. U njenim očima sam tada uglavnom vidjela iskre i sjaj od ponosa zbog mojih dobro izvedenih numera. Ona kaže da se divno osjećala , kao u snu, pa je zato željela da naziv ovog koncerta bude takav.
Program koncerta čine arije iz Pučinijevih, Dvoržakovih, Ofenbahovih i Donizetijevih opera gdje ćete vas dvije sigurno kvalitetno ptikazati svoje karaktere, znanje i iskustvo. Ali tu je i novi izazov za tvoj koncept nastupa jer si uvezala dvije umjetnosti, operu i balet. Kako je došlo do toga ? Da li iz tebe progovara nekadašnja plesačica ?
U Beču imam oko sebe jako puno ljudi koji misle o svemu što je neophodno za neki scenski nastup, od režisera, scenariste, koreografa, stiliste za haljine i sl. a ja se trudim samo da budem koncentrirana samo na svoj dio, na pjevanje. Zato je na ideju o nastupu baletana na koncertu došla naša zajednička prijateljica Nina. Bila sam u početku skeptična , mada imam predmet balet i ples na fakultetu, ali tek toliko da bi znala kako se ponašati na sceni kada dobiješ jedan komad da otplešeš u sklopu neke arije, ništa više . Iako sam čak 12 godina plesala u MK Modest kod Anuške. O nastupu baletskog para na sutrašnjem koncertu brine Jana i nadam se da će to ispasti vrlo lijepo.
Nakon mature u klasi profesorice Milanović, školovanje si nastavila na državnom univerzitetu u Beču u klasi profesorice Gabriele Lechner, potom kod Laure Aikin. Da li smatraš da si napravila dobar izbor ?
Ja sam trenutno sigurno na najboljem mjestu za studiranje muzike gdje sam se potpuno pronašla, jedino žalim što nisam pošla mnogo ranije, možda čak još u srednjoj školi. Mnogo sam dobila od Beča kao grada, jer on je sam po sebi velika inspiracija. Moji profesori su umjetnici koji su i dalje na sceni, koji pjevaju u velikim evropskim i svjetskim kućama. Moja profesorica u čijoj sam klasi i dalje pjeva, ima ogromno iskustvo koje je zlata vrijedno. Veoma uživam u svim predavanjima, u časovima govora, dijalozima, glumi jer je to jednostavno moj teren.
Čuli smo da ti i ove godine toaletu kreira i šije tivatska dizajnerka Radojka Tepavac koja se uvjek potrudi da izgledaš svečano i glamurozno.
Ja nikad ne znam kako će te haljine izgledati. Samo jedan dan dođem na probu i vidim da je Radojka to kreirala upravo onako kako bi i ja zamislila u svojoj glavi . Čudim se kako nam se vizije poklapaju i pitam je kako joj to svaki put uspjeva . Ona odgovara da je to zato što sam joj ja idealna inspiracija.
