Pred hercegnovskom lukom Škver, na braniku i moru i gradu, usamljena se izdiže crna hrid- Karatoč. Orijentir ribarima i pomorcima, brana valovima južine. Inspiracija umjetnicima, spretna alegorija za izričaje u različitim medijima. Ne čudi stoga što je Karatoč došao “pod pero” Novljanki Kseniji Matović, novinarki i jednom od najzanimljivijih crnogorskih pjesnika današnjice. Ni dvije godine nakon objavljivanja zbirke, koja je objedinila 49 filigranski izbrušenih kratkih pjesama, ne jenjava interesovanje čitalaca i kritike, a priliku da stručno i srcem vođeno uđu u Ksenijinu poetiku sinoć je, zahvaljujući JU Muzej i galerija, dobila i tivatska publika.
Bila je to prilika da se u društvu autorke, akademskog slikara mr Voja Kilibarde, te profesorice srpskog jezika i retorike i recenzentkinje zbirke, Svetlane Gradinac, upoznamo i zajednički promišljamo pejzaže i prizore, asocijacije i alegorije, koje Ksenija pomno uokviruje malim brojem vješto izabranih riječi, uvlačeći nas u svoju poetiku do dubina koje smo kadri dosegnuti i shvatiti. Jer, kako je istakla prof. Gradinac, riječ je o poeziji koja zahtijeva izuzetno obrazovanog i posvećenog čitaoca.
“Interesantno je što u svakoj pjesmi možemo zažmuriti i zamisliti pejzaž, zaustavljenu sliku prirode. Ono što je karakteristično za Kseniju jeste da je njena poezija hermetična, pomalo teška za čitanje na prvi pogled. Ona zahtijeva intelektualnog čitaoca, udubljenog, onoga koji hoće dobro i duboko razmisliti i povezati slike sa svojim iskustvom, i sa svojim doživljajima,” poručila je u uvodnom obraćanju prof. Gradinac.
Stihove je, osim autorke, čitala i učenica OŠ Drago Milović, Nikolina Višić, a u ulozi medijatora prof. Gradinac je stilskom i sadržajnom analizom prisutnima pomogla da zarone u “Karatoč” dajući im putokaze za promišljanje koje ih, nada se Ksenija, mogu odvesti u vlastite asocijacije i analize. Ona je vješto postigla da se stavi u ulogu pomnog i analitičnog, ali neutralnog promatrača procesa koji se, kao i u prirodi, u vječitim sukobima suprotnosti, datosti i htijenja, odvijaju u svima nama.
Na koricama zbirke “Karatoč” nalazi se slika akademskog slikara mr Vojislava Voja Kilibarde – “Sanjar”, što nije prva saradnja dvoje novskih umjetnika, koje veže duboko prijateljstvo i poimanje umjetnosti, koja je dužna da zamišlja, upozorava, poziva na ljepotu.
“Vojo nije slučajno izabrao baš ovu sliku za korice zbirke. Sanjar je mlad čovjek, iza njega je pučina, a on umoren od borbe sa nepogodama predah i prostor za snove nalazi na Karatoču. Osjeti se da ga je umorilo more, odnosno borba životna, i on se ovdje oslonio i počeo da sanja svoj san,” navela je svoj doživljaj prof. Gradinac, a onda je i sam umjetnik približio svoj pristup u više puta mu povjerenom zadatku da vizuelno uobliči Ksenijine stihove.
“Meni lično to pričinjava veliko zadovoljstvo, jer mi je Ksenija više od prijatelja i druga, u mom malom srcu ona ima posebno mjesto. Uvijek kad nešto radim pokušavam da budem maksimalno posvećen i ranije sam pokušavao da se konsultujemo oko mog dijela posla. Nikada to nije dopustila. Da mi na čitanje svoje pjesme i dopusti mi da ih doživim i umjetnički predstavim kroz oblikovanje korica knjige,” objasnio je Kilibarda, čija saradnja sa Ksenijom Matović traje dugi niz godina uz veliki broj zajedničkih projekata, bilo da je u pitanju komuniciranje njenih pjesama ili njegovih djela sa širom publikom.
Kada je riječ o stvaralačkom procesu, Ksenija kaže da piše iz nagona, ne znajući gdje će je avantura odvesti. Tek kad svaki stih izbrusi do vlastite mjere izvrsnosti, pjesma je gotova, a za zbirku “Karatoč” navodi da je njena najzrelija knjiga do sada.
“Uspjela sam da riječju napravim takav otklon od pojave, da je prosto ogolim, a da ne uplivam u nju, da joj ne dam boju. Ja naravno znam što je mene inspirisalo kada sam pisala pjesmu, ali želim da svaki čitalac u njoj nađe mjesto za vlastite misli i asocijacije,” kaže Matovićeva.
Na prvi pogled, “Karatoč” je oda moru, Mediteranu, Herceg Novom. Međutim, autorka je objasnila da u njenim pjesmama ima i ljudi, gradova, životnih situacija, iako su u drugom planu u njenoj namjeri da, poglavito upotrebom krnjeg perfekta, donese pjesme koje će, kada je u pitanju ono na što se referiraju, šetati slobodno vremenskom linijom vodeći sa sobom i samog čitaoca.
Da je u pitanju pjesnikinja izuzetnog senzibiliteta i posebno vještog izričaja, potvrđuje i činjenica da se zbirka “Karatoč”, samo dva mjeseca nakon objavljivanja, našla na popisu Top 10 knjiga za 2022. godinu prvog književnog portala na našim jezicima- istarske Hiperboreje.
“Kolijevka, nedonosnica.
Na vrhu vesla znamenje.
Zgrčena ramena Karatoča.
Himna tuđeg ljeta.”
