Gostujući u našem Radio suncobranu, Miško Lučić, vlasnik tivatske kompanije UNA Montenegro, kaže da je za ovu kompaniju ovogodišnja sezona izvanredna.
Radio: Kakva je sezona u UNI Montenegro ove godine ?
Miško: Sezona je izvanredna, odlična, bilo je najavljeno da će biti dobra, obistinilo se ono što smo očekivali. Pokazalo se da je dobro biti optimist.
Radio: Vi za more prodajete sve, od užadi do brodova, šta se najviše traži ?
Miško: Naša ponuda je sezonskog karaktera, za brodove je sezona uvijek, tokom cijele godine postoji interesovanje. Kada je u pitanju prodaja kroz prodavnice, imamo ronilačke opreme, sezonu odjeće, smjenjuju se sezone i mi se tome prilagođavamo.
Radio: Vaša kompanija je poznata po sopstvenoj proizvodnji svih proizvoda od konopa, kakva je tu potražnja ?
Miško Lučić: Odlična, usklađujemo našu proizvodnju i u skladu sa potrebama koje se javljaju kroz naše maloprodaje i dijelom potrebe partnera. Naša proizvodnja je zamišljena da reaguje na upite. Mi nismo tip proizvodnje koji pravi lager i sa lagera prodaje. Uglavnom interventno djelujemo kada, na primjer, nekoj jahti treba hitno konop od 40 milimetara, par stotina metara, mi to napravimo za par dana i zadovoljimo kupca. Kada bi to išlo drugim putem, morali bismo da rizikujemo veliki lager, kada bi to nabavljali iz inostranstva, dugo bi trajalo. Proizvodnja je prosto orjentisana kao podrška cijeloj firmi da reaguje u odnosu na zahtjevna tržišta.
Radio: Kakve su cijene i kako ih formirate ?
Miško Lučić: Cijene su visoke, mi smo poznata firma po visokim cijenama. Imamo ponudu koja podrazumijeva kvalitet, onda mora da bude i visoka cijena. Sa dužnom pažnjom prema određenim partnerima i klijentima koji su naši stari klijenti, imamo specijalni odnos prema domaćem stanovništvu.
Radio: Vi ste poznati sportski radnik, možemo li reći da je biznis kao sport? Stajanje u mjestu je gotovo kao poraz ?
Miško Lučić: Moje iskustvo iz sporta, mene je učinilo uspješnim biznismenom. Imam tu potrebu da vrlo često u situacijama kada treba da donosim određene odluke u firmi, da se vracam na moja iskustva iz sporta. Izazovi koji se u sportu dešavaju mogu da se primijene kao riješenja u biznisu.
Radio: Kako pronaći tu granicu, mjeru, a da se ne pređe u rizik koji kompaniju može odvesti u stečaj ?
Miško Lučić: To je neko iskustvo, oprez, bez pomjeranja granica, bez malo viška optimizma ni u sportu ni u biznisu se ne može ici naprijed.
Radio: Koje su to biznis barijere u Crnoj Gori, kako vi to iz proizvodnje vidite ?
Miško: Mislim da su biznis barijere nešto korisno, što se javlja da bi se odvojili oni koji su sposobniji od onih koji su manje sposobni. Svaka barijera predstavlja na neki način izazov. Biznis barijere usporavaju biznis i čine vas možda sporijim u odnosu na konkurenciju koja je negdje van granica u Evropi. Žilaviji smo kad se pojavimo na tržištu, tako da ne bih ja to sve posmatrao tako crno. Definitivno mislim da je katastar najveća barijera. Naša firma nema previše dodira sa katastrom, ali ono što se u katastru dešava je katastrofa, za ljude koji cijene svoje vrijeme.
Radio: Administracija bi generalno mogla da bude manja ?
Miško: Administracija svakako da bi mogla, to ide na bolje, očigledno je da se bez kompjutera, programa dalje ne može.
Radio: Vi imate bogat protivpožarni program, prodajete sve za borbu protiv vatrene stihije ?
Miško: Nemamo baš sve, kako se firma razvijala između ostalih potreba, obzirom da u to vrijeme nije bilo prisutno u Crnoj Gori, mi smo napravili firmu koja se bavila protivpožarnom zaštitom, zajedno s partnerima iz Hrvatske, imali smo zajedničku firmu, sada je ta firma samo u našem vlasništvu. Firma je prije svega imala za cilj da se bavi zaštitom na moru, splavovi za spašavanje nisu mogli da se servisiraju u Crnoj Gori pa smo ih slali u Hrvatsku. Vidjeli smo da je jednostavnije otvoriti firmu ovdje, ušli smo u posao, već deset godina dajemo sve od sebe. Crna Gora je mala i puno je firmi koje se bave sličnim djelatnostima, sigurno da ćemo u svakom dijelu našeg biznisa morati da se prilagođavamo u pravcu isplativih, korisnijih djelatnosti za firmu. Ne idemo na širinu, na jednostavne stvari, uglavnom se bavimo u posljednje vrijeme, sa požarnom zaštitom u ozbiljnim objektima, to su sistemi, koje imaju sve osnovne velike firme, kao što su Luštica Bay, Porto Montenegro.
Radio: Vaša kompanija jako dobro sarađuje sa inostranim, velikim kompanijama kao što su Porto Montenegro, Luštica Bay ?
Miško: Od početka, kad je krenula ideja vezano za Porto Montenegro i stvaranje jedne velike marine, mi smo se kao firma prilagođavali toj priči, pratili svaki korak kako su oni postavljali zahtjeve, tako smo se prilagođavali. Uglavnom, uvijek su tražili najbolje i najkvalitetnije. Toga nije bilo u Crnoj Gori, morali smo da tražimo najbolje, kvalitetnije partnere vani, sticajem okolnosti već dvadesetak godina imamo izuzetno kvalitetne i jake partnerske veze van granica.
Radio: Koliko je radnika zaposleno u vašoj kompaniji ?
Miško: Trenutno oko 70, imamo puno sezonskih radnika.
Radio: Kompanija je poznata kao društveno odgovorna firma, koja učestvuje u brojnim humanitarnim akcijama, vaši brodovi su tu, više akcija je bilo, lijepo je kad čovjek može i hoće da daje ?
Miško: Jeste, puno je srce kada se pomogne, kada se uspije stići na vrijeme i spriječi incident. Trudili smo se kao firma da izlazimo u susret, kad god je neka akcija, ponosni smo na te akcije. A zaista bilo ih je dosta.
Radio: Dobili smo novi vaterpolo teren, to je takođe donacija Une Montenegro?
Miško: Jeste, ja sam izuzetno vezan za sport, pretpostavio sam koliko može da znači tivatskoj omladini jedan takav teren. Mislim da smo uradili dobru stvar, što smo dali šansu djeci da kvalitetnije provode svoje slobodno vrijeme. Da se vrate vodi kao što smo i mi nekad u djetinstvu, podrazumijevalo se da smo svako popodne i veče bili u vodi sa onim dječjim igrama koje su zaboravljene.