Tradicionalna 67. Bućarska olimpijada zatvorena je sinoć na zogu u Đurđevom brdu finalnim mečem između Bahusa i Palme.
Skoro dva mjeseca Tivćani i gosti, osim u bućanju uživali su u jedinstvenom ambijentu – Đurđevom brdu, muzičkim izvođenjima različite vrste, ukusnim gastro delicijama i najvažnijem od svega – druženju do kasnih jutarnjih sati.
“Ideja je bila da ova manifestacija dobije jednu novu diumenziju, novo ruho, ono kakvo joj i pripada. Da ne bude samo takmičarski dio već i da mnogi drugi posjetioci nađu svoje mjesto tamo. Htjeli smo unijeti neki kulturološki značaj, neku dubinu putem glazbe i gastronomije, da za svakog bude ponešto. Uspjeli smo u planu da svaka sedmica, osim takmičarskog dijela sa sobom nosi neki novi događaj. Imali smo otvaranje pa narednog vikenda “Veče od ruža” gdje su igrale četiri ženske ekipe između sebe.
Bilo je organizovano glazbeno veče kada su dva Frana Boškovića, kao dva domaćina i dva najstarija aktivna člana koja se takmiče u republičkoj ligi, a ne samo na olimpijadi, dodijelili ruže dragim učesnicama, a nakon toga smo imali još jednu gastro veče. Onda je došao taj čuveni 11.08. dan kada je sve počelo, kada smo uz Ansambl toć imali goste iz Republike Hrvatske, konzulicu i potpredsjednika Vlade koji su dali određenu težinu toj noći . Mi smo kao domaćini putem ceremonije nastojali prikazati kako je sve počelo, naš najstariji učesnik Zvonko Vuksanović je donio baklju sa našeg prvog zoga, stadiona Kopište, kako su ga nekada zvali naši preci. To je bio taj symbol puta od 71’ godine za vrijeme trajanja ove manifestacije. Nakon toga smo imali klapsku noć Raspjevana trpeza. Između dva bagrema na kamenoj trpezi pjevali su gosti iz Kaštela, klapa Kampaneli sa našom klapom Jadran. Veče kada je bilo finale ženske olimpijade je uljepšao duet Sanje i Mie. Ta noć je imala posebnu draž, istakla se ženska olimpijada i dalo im se naznačaj , kao što i treba da bude. Prvi put je organizovana na ovakav način ženska olimpijada. Sve ekipe učesnice su bile u ženskoj kategoriji gdje su igrale između sebe dok je ekipa pobjednika nastavila takmičenje u muškoj konkurenciji među 16 najboljih. Domaćin, ekipa Brđanki je osvojila olimpijadu u ženskoj kunkurenciji.
Vidjeli smo da su reakcije pozitivne i da je narod fasciniran načinom na koji je organizovana olimpijada. Kada imate događaj koji traje 60 dana onda se to svede samo na sport, a olimpijada je nešto puno više. Ona je vid druženja i vid razonode. Sa tom idejom su je i smislili naši stari. Želja za bućanjem je bila krucijalna ali ne i jedina. Mi smo i mislili da treba da pruži nešto više i nadam se da smo u tome uspjeli. Procjene su bile da je na finalu bilo oko hiljadu ljudi što nikada nije viđeno, a kamoli ne u Đurđevom brdu jer se gore ipak treba popeti, a znamo da infrastruktura nije baš najbolja. Taj narod se morao pomučiti da bi došao gore. Stizali su na razno razne načine. Bilo je hrabrih koji su stizali pješke, bilo je onih modernizovanih koji su došli sa električnim trotinetima. Uglavnom, hiljadu ljudi je svjedočilo završetku ove divne manifestacije”, zaključio je Krstović.
