U „Radio suncobranu” Radio Tivta, ugostili smo kapetana Jovana Radonjića, Tivćanina koji radi kao pilot u aviokompaniji “Air Montenegro”. Njegova priča je inspirativna, ne samo za one koji sanjaju o letenju, već i za sve koji žele istraživati svijet iz drugačije perspektive.
Šta vas je inspirisalo da postanete pilot? Postoji li poseban trenutak ili faktor koji je uticao na tu odluku?
“Letenje je oduvijek bilo moj san. Još kao dijete, gledajući avione kako lete, osjećao sam nevjerovatnu privlačnost. I blizina aerodorma u Tivtu zasigurno da je imala uticaja na moju odluku, kao i ljepota letenja, sloboda koju pruža. To su sve uzroci koji su me podstakli da krenem sa školovanjem za pilota. S vremenom, taj san je postao moj cilj i sada sam sretan što ga svakodevno ostvarujem.”
Vaš put do pozicije kapetana sigurno je bio zanimljiv. Koji su ključni trenuci?
Nakon srednje škole 2012.godine, upisuje pilotsku školu u Podgorici koja sarađuje s prestižnom pilotskom školom u Beogradu. Kroz razne faze školovanja i obuke, Jovan napreduje u svojoj karijeri, leti na različitim tipovima aviona, a posebno se sjeća trenutka kada je postao kapetan i samostalno vodio let. „Nakon godina rada i usavršavanja, došao je trenutak kada sam dobio kapetansku poziciju na avionu Embraer 195 tada u kompaniji „Air Montenegto” .
Biti pilot zahtijeva neprestanu posvećenost i obuku. Kako se nosite s izazovima održavanja visokih standarda?
“Pilot je posvećeni posao, ali su predrasude da je nedostižan. Smatram da bi veliki procenat mladih ljudi, momaka i djevojaka, bez problema mogli da obavljaju taj posao, pod uslovom da su posvećeni. Konstantno obnavljanje znanja je ključno jer se avijacija razvija i mijenja. S obzirom na to, mi piloti redovno prolazimo kroz simulacije, situacije koje bi mogle da se dese tokom leta kako bismo bili spremni na sve izazove. To je naša osnovna odgovornost prema putnicima i bezbjednosti letova“, ističe Radonjić i naglašava da je letio na raznim tipovima aviona, uključujući složene vremenske uslove, koji su posebno izazovni za slijetanje na aerodrom u Tivtu. Specifičnost aerodorma u Tivtu u tom smisli ističu i neki piloti sa stranih kompanija..
Upoznati ste s raznim izazovima tokom letova. Kako se nosite s neočekivanim situacijama u vazduhu, loši vremenski uslova ili eventualno tehnički problemi?
„Neočekivane situacije su sastavni dio našeg posla. U takvim trenucima, trening i disciplina dolaze do izražaja. Simulacije su ključan dio provjere sposobnosti. Kroz simulacije i scenarije koje vježbamo tokom obuke, razvijamo sposobnost brzog i smirenog reagovanja. Dva puta godišnje, piloti prolaze kroz simulatore gdje se testiraju različite situacije kako bi se osigurala pravilna reakcija na eventualne tehničke kvarove ili vremenske nepogode. Loši vremenski uslovi nose i izazovna slijetanja. Primjer je tivatski aerodrom koji je specifičan“ istakao je Radonjić naglasivši da on nije imao takvih ili sličnih probema.“.
Kaže da su tehnički problemi rijetki, ali piloti su obučeni da se nose s različitim situacijama. Kada su vremenske nepogode u pitanju, to zahtijeva poseban oprez i iskustvo. Posebno se ističu specifičnosti tivatskog aerodroma, koji se smatra zahtjevnim zbog čestih promjena vjetra. “Ja volim aerodrom u Cirihu u Švajcarskoj jer je pogleda na taj reljef pri slijetanju prelijep, ali ne može se porediti sa slijetanjem u Tivat“.
Naglašava da se sa posadom priprema za svaki let, uključujući pregled vremenskih izvještaja i planiranje ruta, suočavanju s turbulencijama i načinima kako piloti održavaju sigurnost i udobnost putnika tokom leta. Jovan ističe važnost komunikacije s putnicima i pružanja informacija koje će im pomoći da ih oslobodi straha ako ga ima.
„Dešava se da putnici čuju da ih na letu čeka lošije vrijeme pa ih naravno zanima kakav će biti let. Uvijek ih pokušam smiriti i kažem im da će biti manjih turbulencija, ali da je sve bezbjedno da se ne brinu“.
Jovan je govorio i o čarter letovima i razlici od komercijalnih letova.
„Na redovnim linijama nemamo vremena za bilo kakve obilaske destinacije na koju letimo. Postoji vrijeme od slijatanja do ponovnog polijetanja i to se mora ispoštovati. Međutim, tokom godine bude po nekoliko čartera uglavnom za prevoz sportista na određena sportska dešavanja i tada bude prostora da se upoznaju nove destinacije“.
Ima li nekih nezaboravnih trenutaka u vašem poslu?
“Najveća radost u mom poslu je to što radim nešto što volim. Letenje je zaista čarobno iskustvo. Postoji neopisiv osjećaj dok se dižemo iznad zemlje i gledamo svijet iz potpuno nove perspektive. Takođe, susreti sa različitim destinacijama i kulturama su zaista dragocjeni. Što se tiče nezaboravnih trenutaka, svaki let ima svoje posebnosti. Svaki let je priča za sebe.”
Jovan je podijelio i nekoliko nezaboravnih trenutaka u svojoj karijeri, uključujući svoj prvi samostalni let i specifične izazove koje je prepoznao u različitim fazama leta. „Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je moj prvi samostalni let dok sam sjedio za komandama aviona. Bilo je uzbuđenja, treme i ponosa, a nakon toga i čestitke starijih kolega“
Iako mu je pilotiranje donijelo mnoge prednosti, Jovan nije zanemario izazove koji dolaze s tim poslom, uključujući radno vrijeme bez vikenda i praznika te odvajanje od porodice i prijatelja.
„Stvarno volim svoj posao i avijaciju. Iako postoje trenuci kada bih radije provodio vrijeme s porodicom ili prijateljima, radim ono što volim“ istakao je Jovan i naglasio da je ljubav prema letenju glavni pokretač njegove posvećenosti. Ističe i podršku porodice, supruge i roditelja.
Imate li dugoročne ciljeve?
„Imam ciljeve, želim dalje napredovati i možda letjeti na većim i modernijim avionima. To mi je želja, ali nisam siguran da li će se ostvariti. Iskreno idem korak po korak ako se u nekom periodu života otvori mogućnost i ako to odgovara meni i mojoj porodici da se negdje preselimo, ja ću se za to odlučiti. Planovi se mogu promjeniti tokom vremena, ali za sada sam fokusiram na tu gdje je jesam i porodicu. Vidjećemo štaće biti, mogu da letim do 65 godina, a trenutno imam 30“.
Iskustva s putnicima koji se plaše letenja na dužim relacijama?
Postoje putnici koji se plaše letenja, bez obzira na dužinu leta. Svi putnici imaju svoje strahove i preferencije. Lično, više volim kraće letove jer na njima imamo više aktivnosti i putovanje između dvije kraće destinacije može biti poput obavljanja dva posla. Međutim, to je individualno, neki od mojih kolega više vole duže linije.
Je li bilo aplaudiranja putnika pri slijetanju?
„Kada uspješno izvedemo mekan slet, putnici ponekad aplaudiraju kao znak zadovoljstva. Međutim, to se ne dešava uvijek, jer postoje mnogi faktori koji utiču na sletanje, a naš prioritet je uvijek sigurnost. Trudimo se da putnicima objasnimo situacije koje se dogode tokom leta, posebno ako postoji kašnjenje ili neki drugi problem. Nije uvijek lako, ali mi se trudimo da budemo profesionalni i komuniciramo sa putnicima.
Ističe da voli komunikaciju s djecom koja žele vidjeti kokpit?
„Volim kada djeca dolaze u kokpit i postavljaju pitanja. To je često poseban doživljaj za njih, kao što je to bio i za mene kada sam bio dijete. Dopuštamo im da se slikaju i vide kako izgleda kokpit, jer možda će neko od njih postati pilot u budućnosti“
Upravljate li avionom sami ili to obavlja auto pilot?
U većini slučajeva, piloti obavljaju polijetanje i slijetanje, dok se autopilot koristi veći dio vremena tokom leta, ali uz pažljivo praćenje i unos instrukcija od strane pilota. Autopilot ne može samostalno upravljati avionom, osim u određenim situacijama kao što su letovi u magli, gdje ljudski pilot nije u mogućnosti da sleti bez pomoći.
Piloti kažu da se najsigurnije osjećaju u avionu u odnosu na ostale vidove prevoza
„Avioni i letenje se smatra najsigurnijim načinom putovanja u odnosu na druge vidove prevoza jer je s neuporedivo manjom vjerovatnoćom nesreća. Mnogo ste ugroženiji kada se vozite svojim autom, nego kada putujete avionom iako ljudima letenje može djelovati manje prirodno. Nažalost, kada se avionske nesreće ipak dogode, obično dobiju veliku medijsku pažnju, što može izazvati strah kod ljudi. zaključio je kapetan Radonjić.
