U sali DTV Partizan JU Gradska biblioteka Tivat je organizovala promociju knjige romana “Succubus” Nedeljka Simanića. O knjizi su, osim autora, govorili direkltorica biblioteke Vesna Barbić i urednica izdanja Natalija Đaletić, kao moderator večeri.
“Roman je sastavljen iz različitih načina pripovjedanja. Sve ovo što sam ranije pisao i piskarao, a pišem od srednje škole, bilo je na ovom fonu. Uvijek sam razmišljao o literaturi koja prethodi onome što ja pišem. U tome je bila i težina dolaženja do vlastitog izraza. Vi kad sjednete da pišete, teret istorije vas pritišće i ne da vam da se izrazite. Ja sam pokušao da imam distancu prema teškim događajima, kao što je rat u BiH. Uvijek sam se klonio patetike. I za to sam izostavio neka opšta mjesta, kad je rat počeo, kad je završio i slično. Namjeravao sam da napravim zanimljivu formalnu igru od toga. U pojedinim fragmentima izbija emocija. Ja sam prvenstveno krenuo od emocija prema glavnom liku, mom ocu. Ja sam nasuo dosta toga o njegovom karakteru, kako sam ga ja vidio. On je bio emotivan, bolećiv čovjek. Čini mi se da je čitav njegov život bio na fonu Šopenhauerove fiolozofije. Ja nisam profesionalni filozof, ali sam osjetio neke osnovne ideje, i nastojao sam da ih provučem kroz roman. A Šopenhauer je meni bio interesantan je je uspio na neki način, da nazove tu stvar po sebi, i nazvao je voljom. Nekim instinktom koji vlada u svijetu. Umjetnost je tu negdje da organizuje sve te naše nekakve maglene misli, utiske, doživljaje, frustracije. Kad organizujete tekst onda i psihološki to prevazilazite i pretvarate u amalgam teksta” – rekao je Nedeljko Simanić. On je najavio uskoro i svoju knjizu poezije.
“U ovom romanu kompleksno je data figura oca. Fasicanantan opis sa doživljajima i emocijama. Karakter koji sija u svakjoj rečenici romana. Njegovo razumijevanje svijeta, estetsko razumijevanje. A tu je i ratno stanje, rat koji razara sve, pojedinca, ličnu egzistenciju, kolektivnu egzistenciju. To mora biti patetično a kod Sinanića nije. On se otklonio od toga i to je meni fascinantno. I tu se vidi uticaj Džojsa i Kiša. A s druge strane tu je folozoifija Šopenhauera. Zato mi je drago da je Simanić poklonio povjerenje našoj izdavačkoj kući, Ouroboros iz Podgorice” – kazala je Natalija Đaletić.
“Septembar ćemo obilježiti promocijom lokalnih autora. Drago mi je da počinjemo sa Simanićevim romanom. On je došao iz velikog grada na ove naše male prostore. I u ovom romanu se sve to tako lijepo susrelo. Ovaj roman je jedno ogromno čitalačko iskustvo. Nedeljko je akademski slikar pa se i to jasno raspoznaje na stranicama romana. To daje jednu lirsku dimenziju prozi. Pero koristi kao vizir kojima mjeri daljine i blizine u sebi i oko sebe. Ovo je unutrašnje životno iskustvo autora, ali i drugih ljudi sa kojima se susretao i sa kojima se to iskustvo preplitalo. Ovakve romane treba da čita omladina, jer je uskraćena za svu onu literaturu koja je nekad bila obaveza, a to su klasici. Krleža, Desnica, Kiš. Nedeljkova poetika je na tragu njihovih poetika. Tu su tanane analize spoljašnjeg i unutrašnjeg svijeta, preispitivanje, Ogromno bogatstvo vokabulara, posebno vokubulara nekadašnje Jugoslavije. Ja sam oduševljena ovom knjigom, jer me utvđuje u uvjerenju da bi književne večeri trebalo da se pretvore samou čitanje odlomaka” – istakla je Vesna Barbić .
Autor je svim prisutnim poklonio svoju knjigu. Šteta što je dobroj promociji prisustvovao mali broj ljubitelja pisane riječi.
