Nakon što je 14. avgusta sa računa Vodovoda i kanalizacije Tivat, njemačka firma „Ludvig Fajfer“ na osnovu Arbitražne odluke arbitražnog suda u međunarodnoj arbitraži izvršila prinudnu naplatu u ukupnom iznosu od 1.117.953,44 eura, Privredni sud Crne Gore je prošle sedmice donio Odluku da se ukida Rješenje javnog izvršitelja i predmet vraća na ponovno odlučivanje, međutim istog dana javni izvršitelj je donio Rješenje o izvršenju.
Iako je istog dana novac vraćen Vik-u, u Rješenju je odredio izvršenje na osnovu izvršne isprave – Arbitražne odluke arbitražnog suda pri međunarodnoj arbitraži, organizovanog pri Međunarodnoj trgovinskoj komori donesene u Podgorici, radi prinudne naplate novčanog potraživanja protiv izvršnog dužnika Vodovoda i kanalizacije.
Takođe, Rješenjem se nalaže Centralnoj banci da sa računa dužnika prenese sredstva na poseban račun izvršitelja i zabranjuje se zabranjuje ViK-u da raspolaže sredstvima koja ima na svim računima za izvršavanje nacionalnih transakcija i zaizvršavanje međunarodnih transkacija, te poslovnim bankama da vrše naplate sa računa ViK-a sve dok potraživanje izvršnog povjerioca ne bude izvršeno u potpunosti.
U obrazloženju ovog Rješenja se kaže da Odluka arbitražnog suda ispunjava uslove za izvršenje.
Rok za izvršenje je 30 dana, a Vodovod i kanalizacija će poslati prigovor na ovo Rješenje.
“Iz odluke arbitražnog suda u međunarodnoj arbitraži ogranizovanoj pri Međunarodnoj trgovinskoj komori, proizilazi da je donesena u Podgorici 21.04.2023.godine. Iz odluke takodje proizilazi da je kao mjesto arbitraže određena država Crna Gora, grad Podgorica (tacka 3 izvršne isprave), da su takvo mjesto stranke sporazumjele, a o čemu govori član 32 Zakona o arbitraži, gdje se navodi da “stranke mogu sporazumno odrediti mjesto arbitraže”. U stavu 4 istog člana, navodi se da se mjestom arbitraže može smatrati ono mjesto koje je naznačeno u samoj arbitražnoj odluci kao mjesto njenog donošenja, u ovom slučaju Crna Gora – Podgorica, sa određenjem da se zakonodavstvo Crne Gore uzima mjerodavno kao lex arbirtri (pravo zemlje u kojoj odluka treba da se donese) kao i Zakon o arbitraži. Shodno čl 18 i 19 st 1 Zakonu o izvršenju i obezbjeđenju, određeno je da u izvršne isprave, spadaju odluke arbitraže”- kaže se dalje u obrazloženju.
Činjenica da je sjedište Trubunala u Parizu, nije od uticaja na drugačije mišljenje jer prosto, zakon ukazuje na teritorijalni princip -mjestu arbitaže.
“Prihvatanjem pravila Međunarodne arbitraže, ne znači da je ona donijeta na teritoriji zemlje gdje je sjedište te institucije, već, stranke isključivo dogovaraju mjesto arbitraže, a u konkretnom slučaju shodno čl. 32 st 4 Zakona o arbitraži jasno je određeno da je mjesto arbitraže ono mjesto koje je naznačeno kao mjesto njenog donošenja (Crna Gora, Podgorica)”- objašnjeno je u obrazloženju.
Kako se ova odluka smatra odlukom države u kojoj je donijeta – Crna Gora, Podgorica i kako takva odluka ispunjava sve uslove iz Zakona o arbitraži da bude tretirana kao domaća arbitražna odluka, “onda takva odluka ima snagu izvršne isprave, i kao takvu je ovaj izvršitelj i cijenio”.
Sudska kontrola ovakve odluke svakako bi bila u nadležnosti suda naše zemlje, kaže se u obrazloženju, “jer ako zakon prihvata arbitražne odluke kao odluke zemlje u kojoj su donijete i u prvi plan stavlja teritorijalni princip, jasno je da bi se kontrola takvih odluka odvijala upravo u našoj zemlji”.
