U organizaciji HNV – a i Društva prijatelja glagoljice u Domu kulture “Josip Marković” u Donjoj Lasvi održano je predavanje na temu “O Parčiću i tragovima glagoljice u Boki kotorskoj”.
Tajnica Društva prijatelja glagoljice Mirna Lipovac održala je prezentaciju “Vedro lice glagoljice”, nakon čega je Darko Žubrinić, predsjednik Društva govorio o glagoljici i njenom značaju za Boku.
“Ja i moja kolegica Mirna Lipovac trudićemo se da prikažemo glagoljicu kao poveznicu između Hrvatske i Crne Gore, naročito Boke kotorske. Zahvaljujući radovima Grozdane Franov Živković čiji opsežan članak osvjetljava pitanja glagoljaštva na bokokotorskom području, objavljen je u prvom broju kotorskog zbornika prošle godine. Prema mojim saznanjima hrvatska glagoljica je prisutna u 27 zemalja, ali veza između Crne Gore i Hrvatske je mnogo jača. Tu imamo mnogo elemenata autohtonosti. Tu su značajni glagoljaši koji su postali biskupi od kojih je jedan u Gornjoj Lastvi u XVIII stoljeću. Juraj Pinezić sa otoka Krka. Imamo i njegove rukopise koji se čuvaju u Donjoj Lastvi. To su značajni dokumenti jer pokazuju da su ti ljudi bili socijalno angažirani. Glagoljica nije samo pismo i potpuno je različita od ćirilice i latinice. Ćirilica je zapravo dopunjeno grčko pismo za glasove koje grčki jezik ne poznaje, a to su slova poput č, š, ž. Glagoljica se do XII stoljeća dijeli među više naroda. Od XII stoljeća do danas živi samo u Hrvatskoj. Ona je važna zbog istraživanja, posebno zbog pisanih dokumenata koji se čuvaju u zadarskoj biskupiji. Grad Nin, kompetentne osobe su tvrdile da grad Nin nema apsolutno ništa pisano na glagoljici, ali postoje nekoliko stotina dokumenata upravo pisanih u Ninu. Danas vidimo da glagoljica nije samo pismo, ali uglavnom u EU ali i izvan nje kao npr jedna knjiga – “Njujorški missal” koja se čuva u knjižnici The people Morgan library. Do prije nekoliko dana nisam znao da grad Tivat ima direktne poveznice sa glagoljicom. Tu se nalazi jedan natpis, dokument koji se čuva u Tivtu. Mislim da je riječ o XVIII stoljeću, kada se Tivat zvao Crni Plat. Podatak spominje Grozdana Franov Živković u svom članku koji je objavljen u kotorskom zborniku”, kazao je Žubrinić.
