Otišao je Eldin Kuba Omeragić. Od oca Avda, našeg Dada, i majke Ide, naše Seke. Eldin. Kuba naš.
Meštar od štimunga, neumorni humanitarac. Glavni „kuhar“ svih naših akcija i fešti. I glavni kuhar na svim našim feštama. Jedriličar i jedriličarski sudija. Prijatelj, drug, brat. Kuba naš.
Pisati sve ono što je Eldin Kuba Omeragić radio, zahtijevalo bi mnogo više vremena, prostora i riječi.
Najponosniji je bio na svoju ulogu u Jedriličarskom klubu Delfin i Crvenom krstu Tivat, gdje su najbolje osjetili što je značila njegova dobrota i humanost.
U Delfinu je jedrio od djetinjstva, a kroz godine je postao “čovjek za sve i svašta”. Od hrane, ruke, suđenja, pa nadalje… Jedrenje je neizostavan dio Kubinog života. U Crvenom krstu je od devedesetih aktivno volontirao i uvijek imao vremena za sve što je bilo potrebno. Njegov osjećaj za pomoć drugome, rijetko se mogao sresti.
Proteklih par godina, Kuba je sebi dodao još jednu ulogu u ovom gradu – ulogu Djeda Mraza. Ali ne bilo kakvog Djeda Mraza, nego onoga koji na sopstvenu inicijativu, bez da ga neko plati i angažuje, skupi dovoljno slatkiša za paketiće, da obraduje tivatsku djecu.
Kao Djeda Mraz je išao privatno po domaćinstvima, institucijama (vrtić u Kotoru, dječiji dom Mladost u Bijeloj, Luštica Bay, Muzička škola Tivat, Opština Tivat, Dnevni centar za djecu sa smetnjama u razvoju)… svuda je stizao. Zahvaljujući njemu, Tivat je tokom Starogodišnje regate imao Djeda Mraza i regatnog sudiju u jednom. To je bio jedinstveni slučaj u svijetu.
Kuba je neizmjerno volio djecu i vjerovao da u njih treba neprestano ulagati, a za uzvrat dobijati isključivo osmjehe.
Zaspao je ispod stola na kojem je godinama pakovao paketiće, sa željom da ih dobije svako tivatsko dijete, spremajući u njih bokune sebe. Svoje bezgranične ljubavi prema životu i ljudima i nepresušne želje da bar malo popravi svijet.
Tu, ispod stola za kojim je, s rukama u šakama, na svaku lošu vijest pripremao kontranapad ljubavi i posvećenosti. Od prvog do posljednjeg izdanja Božićnog bazara, preko nebrojenih prikupljanja sredstava za pomoć našim sugrađanima, do pokretanja humanitarne akcije „Jelena-budi Optimist“, kada nas je u vremenu beznađa ujedinio u vjeri da je život, bez obzira na muke koje nosi, ples ljubavi i za ljubav. Bez kompromisa.
Osmjeh, ples, pjesma, zagrljaj, razgovor, utjeha – sve je to stizalo od Kube.
Tivat je juče izgubio još jednog sugrađanina koji je predstavljao sve ono dobro što Tivat jeste.
Ostaje nada da njegovim odlaskom nećemo to dobro zaboraviti. Ostaje nada da će Tivat Kubi znati da se oduži tako da svako pogleda unutar sebe i da se makar na trenutak zapita: šta nas košta da budemo dobri ljudi i na usluzi zajednici? Šta nas košta da budemo dobri jedni prema drugima i da činimo uvijek najviše što možemo jedni za druge?
Bokeška jedra su danas zastave na pola koplja.
Počivaj u miru Kuba, mirno ti more!
Foto Radio Tivat i Montenegro News
