Na putovanje „preko bare“, u SAD, državu Nevada, grad Las Vegas, vodio nas je Andrija Petković. Svako njegovo putovanje je slika sa puno detalja a kada o tome priča čini vam se da i vi putujete. Ovoga puta smo išli u „grad grijeha“:
„Razmišljao sam baš o čemu da pričam, toliko je interesantnih mjesta na kojima sam bio. Da li da pričamo o gradovima na Tajlandu, da li u Jerevanu u kojem sam skoro bio, Azerbejdžanu, Bakuu,Tihuani ali na kraju Las Vegas, grad koji nema tu arhitektonsku strukturu, nema arheološki značaj kao što imaju neki gradovi u kojima sam bio, ali po svemu ostalom je grad koji je prepoznatljiv. Čovjek jednom kada ode ne zaboravlja. Amerikanci taj grad doživljavaju kao veliku fabriku para i s tim u vezi je i priča kako sam dobio vizu za SAD.
Primarni cilj mi je bio Los Anđeles, nas tridesetak je stajalo u redu za vizu i kako su dolazili kod ovoga čovjeka koji radi na na šalteru, svi su pričali, idemo u Njujork – jesen u Njujorku i Ričard Gir – kip slobode….. jedno za drugim su odbijani. Od njih tridesetak prije mene možda je jedno ili dvoje dobilo vizu. Ja sam došao tamo, ispostavilo se da je taj službenik zna o meni više nego što i sam znaš o sebi, pitao me gdje ideš a ja odgovorih Las Vegas.
Iza mene je sjedila djevojka sa majkom koja je takođe čekala vizu i čujem ja „Ovaj sigurno neće dobiti.“
Na pitanje službenika da li voli da se kocka, Andrija je odgovorio da ne voli ali da se želi oprobati sa nekoliko hiljada dolara. Naravno, Andrija niti je namjeravao niti je, kako kaže, imao toliki novac. Dobio je vizu na tri godine i tako stigao u Nevadu i grad sa najviše sklopljenih brakova. Vratio se neoženjen, uvjeren u izreku ili legendu, svejedno: Ono što se desi u Las Vegasu, ostaje u Las Vegasu.
„ Početak je vezan za 1 905 u godinu kada je i nikako taj prvi pravi hotel u Las Vegasu koji se zvao Komad raja ili Par kockica. Mnogi vezuju Las Vegas za period mafije, čuvenog Al Caponea i vrijeme kada su se gradili hoteli. Nije to baš tako. I danas kada pričate sa nekim ko drži hotel on kaže da je, dok je mafija upravljala sve je bilo super. Kako je država preuzela upravljanje i privatnici, kad kontrolišu federalni i državni organi države nevade, biznis je pao.
Međutim, ja ne bih rekao da je tako. I mada definitivno jesu te kockarnice služile za pranje novca, ali zaista kada vidite impresivna zdanja hotela i shvatite koliko je vremena i truda trebalo da se na jednom komadu pustinje (napolju ne možete opstati preko dana) sve to napravi.
Po ulici Strip kako je zovu, odnosno bulevaru vrlo malo se krećete, jednostavno vrućina je takva da vas ošamuti ako izađete oko11:00. Imate milijardu restorana ali treba zaista dubok džep da bi se tamo zašlo kada šetate tim bulevarom. Milion ljudi stoji sa strane, pokušava da vam prodaju sve i svašta. Uglavnom, taj Strip bulevar veoma je sličan, bar po mom mišljenju, Bulevaru zvijezda u Holivudu. Taj Strip bulevar nije po meni toliko impresivan osim što je dugačak šest kilometara i što na svakom kilometru možete da padnete u nesvijest.“
Mnogo je ljudi u taj grad došlo trbuhom za kruhom nadajući se da će neki bogataš nešto da im pokloni, da će imati sreće, da će se proslaviti u muzici. Svi hoteli su povezani i podzemnim tunelima koji su pravi mali gradovi sa kafićima i prodavnicama, poslastičarnicama
„Ja bio smješten u hotelu Beliz a odmah do njega je hotel Pariz. Spustite se dolje u tunel u tu patisserie
a iz poslastičarnice sa desne strane vidi se Ajfelov toranj, naravno ne u prirodnoj veličini, ali je i takav impresivan. Sviraju francuske šansone, možete čuti onako umilni glas Edit Piaf, naručite sa ljepšom polovinom ili sami naravno, ako ste sami neko piće i čini vam se zaista kao da ste u Parizu. Predivna atmosfera, osjećate se kao da ste se našli u raju i nije to jedino ono što što je mene impresioniralo. Dakle, kad uđete u hotel, od ulaznih vrata pa do sobe prate vas aparati za kockanje. Ja sam pogledao sa svoje lijeve strane i vidio nešto što me zaista zaintrigiralo, a što je dobro čuvano, pod alarmima, u staklu i ne smijete dirati. Originalna uniforma kapetana Kirka čuvenoga lika iz Ratova zvijezda. Naravno da sam se slikao. Inače, mnogo je takvih stvari poznatih ličnosti koje se čuvaju po hotelima u Las Vegasu, svim.“
U Las Vegasu vam ništa neće nedostajati, djeluje da je sve dozvoljeno čak i konzumacija duvana i duvanskih proizvoda na svakom mjestu pa i u hotelskoj sobi.
To je grad koji živi noću, budi se sa paljenjem svetala. Ispred najčuvenijeg hotela Belađo svjetlosno- muzička fontana:
„ Promijeni hiljadu boja. Stojite na mostu, gledate kako kulja poput vulkanske lave, čuje se muzika tipična za Las Vegas – Frenk Sinatra, Elvis Prisli, i ostali iz tog perioda, smjenjuju se kao na filmskoj traci. Inače, u Las Vegasu nemate šta da radite duže od četiri do pet dana. Napunite se tog glamura, vidite sve što vas je interesovalo ali najvažnije jeste da se treba znati kontrolisati. Ja sam se recimo svakoga jutra budio oko 12. Inače, kroz ventilaciju non stop stuji čisti vazduh i ne dozvoljava da spavate. U Las Vegasu, ono što ne možete naći na zidovima jesu časovnici, da bi gosti ovaj izgubili pojam o vremenu.
Zavisi jeste li megaloman ili ne, kad sjednem ujutro naručim obično Red bull i kafu i ukoliko ulažete $20 u aparat, to vam je besplatno. Do mene su sjedali ispijeni ljudi koje sam vidio da igraju po tim aparatima, kockaju, vjerojatno cijelu noć. Istina, hoćete sve da probate dok ste dok ste tamo, izgubite novac a izgubićete novac ako nemate pomoć ljudi sa ovih naših prostora.“
Ušavši u neku kockarnicu, želio je da pokuša savladati, za njega, novu igru. Nije znao da je visina uloga za svakim stolom različita. Tamo gdje je on sjeo, krupije je bila „naša“ djevojka (pisalo je ime) pa ga je od njenog stola na kome je minimalni ulog $150 povela za drugi sa minimalnim ulogom po ruci 15 $.
„Sa Svjetlanom, njenim mužem i sa Snežanom ostao sam prijatelj do danas. Inače puno „naših“ ljudi radi tamo ali ima i Kineza a zanimljivo je da Japanci voze taksi.
Ono što obavezno neko mora znati kada ide u Las Vegas jeste da se kontroliše, da ga ne ponesu loše stvari, da taj neki kockarski duh u sebi umiri.
Ako izgubi novac, sigurno neće moći da skočiti sa zgrade ili iz svoje sobe jer prozori ne mogu da se otvore. Neka dobro pazi da se ne oženi jer Las Vegas zovu grad sa najviše sklopljenih brakova. Čitava plejada ljudi na ovaj ili onaj način pokušava da dođe do novca. Čuo sam priču, ako su lagali mene lažem i ja vas, da se obrne milijarda i nešto dolara samo vikendom. Ja mislim da je u pitanju ipak nekoliko stotina miliona, što također nije zanemarivo. Ljudi po desetak sati umiju samo na aerodromu čekati taksi da ih prebaci do grada. To su rijeke i rijeke ljudi koji koji dolaze. Znači, ne morate se ženiti ako vam nije baš prijeko potrebno i ono što morate zapamtiti je rečenica sa početka moje priče: Što se desi Las Vegasu ostaje u Las Vegasu.“
