Predavanje o hrvatskom povjesničaru i političaru Konstantinu Kosti Vojnoviću, održano je u Domu “Josip Marković” u Donjoj Lastvi, u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća. Među prisutnima bila je i konzulica Republike Hrvatske u Crnoj Gori Jasminka Lončarević, predsjednik HNVa Zvonimir Deković i predsjednik HGI i poslanik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović. Nakon što je pristune pozdravila Ana Vuksanović-sekretarka HNVa o Vojnoviću su govorili dr.sc. Stipe Kljaić i dr. sc. Vladimir Lončarević.
“Kada sam prije 13 godina za Glas Koncila započeo pisati seriju od preko 500 životopisa hrvatskih katoličkih kulturnih radnika, druga po redu bila je posvećena Konstantinu Vojnoviću. Taj pravnik, poliglot i sjajan govornik rodio se u Herceg Novom 2. ožujka 1832. godine. Zanimljivo je da je 1864. do 1875. bio zastupnik u dalmatinskom saboru i to kao kotorski zastupnik. Preminuo je u Dubrovniku 20. svibnja 1903. Vojnović je pripadao tzv. preporodnoj generaciji Dalmatinskih Hrvata koja se borila za političko sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom. Smatrao je da bez duhovne, moralne preobrazbe tadašnjega hrvatskoga društva sama sloboda neće donijeti željeni napredak. Bio je veliki protivnik materijalizma, liberalizma skepticizma. Vjera, obitelj, poštenje i domovina temeljne su pak vrijednosti kojima se Vojnović vodio u svom javnom radu i privatnom životu i za koje je smatrao da se njima treba voditi svaki razboriti čovjek u prosvjećivanju naroda i borbi za narodnu slobodu. Bio je profesor, ne samo profesor, nego mudar profesor. A mladež ga je voljela i poštovala. Studenti su ga jednom podigli na ramena i nosili dvoranom uz oduševljena klicanja.On je sam pisao “po rodu ja sam Srb, po politici sam Hrvat, a po vjeri katolik”. Kad je preminuo, njegova kćerka Gena napisala je: bijaše pravedan, ponizan, milosrdan, vjeran, koji praštaše neprijateljima svojim”. Nedvojbeno Konstantin Vojnović zaslužuje naše trajno sjećanje i poštovanje” – rekao je dr Vladimir Lončarević.
“Vojnović nije bio plod slučajnosti. Nije on slučajno rođen u Boki, nije slučajno stasao takav kakav je. Nego je on plod tradicije kakva se gajila u Boki i Dubrovniku u ovom dijelu povjesne Crvene Hrvatske. Osim lokalne priče treba naglasiti te njegove teme koje ga interesiraju, a to su evropske teme. Zanimao se za situaciju u samoj Habsburškoj monarhiji, ali i u cijeloj Evropi. On je bio renesansni tip, čovjek koji je ulazio u razna područja, razne probleme. Bavio se pitanjem ekonomije jer je smatrao da nacionalni preporod ne može biti samo duhovni, nego i materijalni.Predlagao je prometno povezivanie Dalmacije sa sjevernom Hrvatskom i da je to u biti pravac njenog razvoja. Kod njega je sve na slavu božiju i u korist Hrvatske. Okupiran je zastavama vjere i narodnosti. On je bio zastupnik Kotora u Dalmatinskom saboru. Boka i Dubrovnik su najveći bili zagovornici povezivanja sjevera i juga. Hrvatska stranka je dominirala u Dubrovniku i Boki. Vojnovič je radio na sjedinjenju Daljmacije sa sjevernom Hrvatskom. Ali ne mehanički, ne samo tako, već se mora očuvati psoebnost Dalmacije. Ulazio je u debate po tom pitanju. Bio je duboko moralan čovjek. Bavljenje politikom ga je koštalo, finansijski. Iz svig džepa je plaćao bavljenje politikom i izdavanje lista. On se zalagao za uvođenje hrvatskoga jezika u javni život. Ali nije bio protiv italiijanskog, nego je govorio da je i italijanski takođe važan jezik koji je Dalmaciju povezao sa prosvećenim svijetom. Tu se vidi njegova tolerancija” – kazao je dr Stipe Kljajić.
Nakon uvodnih izlaganja gosti su odgovarali na pitanja zainteresovane publike.
