Promocija romana „Smrt je uvijek u modi“ autora Mihaila Radojičića, održana je u Domu kulture „Josip Marković” u Donjoj Lastvi, u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća. Dobro posjećenoj promociji prisustvovali su gosti iz Konavla i Dubrovnika, konzulica Republike Hrvatske u Crnoj Gori, Jasminka Lončarević, predsjednik HGI, Adrijan Vuksanović i predsjednik HNV Zvonimir Deković.
Pored autora, o knjizi su govorili novinar Dragan Popadić, profesor Neven Staničić i predsjednik Društva dubrovačkih pisaca Boris Njavro.
Promociju je otvorio profesor Neven Staničić, tokom pozdravnog govora, istakao je značajne pojedinosti romana:
„Žanr romana je ratni triler, pisan je u dramskoj prihološkoj formi, blizu je tv scenariju, što je sasvim primjereno i očekivano od autora. Jezik koji je spominjan u romanu je kolokvijalan i potpuno primjeren situacijama u kojima se dešava. Izdanje je džepno, za ponijeti i kući u njemu uživati.“
O knjizi je govorio i novinar Dragan Popadić, za koga ovaj roman ima i ličnu notu:
„Osramotismo se nad Dubrovnikom-ovako bi trebalo da počne svaka crnogorska priča o nesrećnom dubrovačkom ratištu i našoj ulozi u njoj. Roman donosi neobičnu ljubavnu priču, između oca i majke glavnog junaka, Crnogorca i Konavljanke. Koji su se zbližili dok je on bio u bolnici, a usputna a tako tačna misao, bolovanje kravi emocije, a zdravlje ih kvari. Mladost zastarjeva kad se zlo podmlađuje, smrt je zanimljivija od rođenja, besmislenost je izdašnija od smrti, ideologija se mijenja. Volim te usputne rečenice, koje govore o erudiciji pisca, ali više o njegovoj sposobnosti da u najkraćem izrazi ono što i mi sami osjećamo a nismo znali tako efektno da formulišemo. Za mene ovaj roman ima i ličnu notu, poput glavnog junaka ja sam tih nesrećnh devedesetih godina bio ni na nebu ni na zemlji. Nisam posustao jer može se drugačije ako poštujemo zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon.”
Predsjednik Društva dubrovačkih pisaca Boris Njavro, ističe pojedine strane romana: “Autobiografski roman je oblik romana koji koristi tehnike autofikcje, odnosno spajanje autobiografskih fiktivnih elemenata. Budući da je autobiografski roman djelimična fikcija, autor ne traži od čitatelja da očekuje kako će tekst ispuniti očekivana autobiografski pakt. Imena i lokacije se često mijenjaju, događaji se rekreiraju kako bi bili dramatičniji, ali priča i dalje ima blisku sličnost pričom iz života autora. Suprotno toj teoriji romana ima druga. Dok se događaji iz autorovog života nekim redom prepričavaju ne postoji pretvaranje točne istine. Događaji mogu tek i možda preuveličani ili izmjenjeni u umjetničke ili tematske svrhe. Roman koji prikazuje situacije s kojim je autor upoznat nisu nužno autobiografske, to nisu ni romani koji uključuju aspekte izvučene iz autorovog života kao manje detalje radnje.”
Autor Mihailo Radojičić ističe iznenađenje povodom organizovanja promocije knjige, koje je doživjela samo jednu promociju na Cetinju, a štampana je u Obodu.
„Književnost ne treba da bude istinita, jer onda se odnosi samo na vas, ako je vjerovatna odnosi se na mnoge. Vjerovatnost otvara horizonte literalno književno umjetničke poruke. Kad od nje napravite vrstu unverzalne poruke, možete dobiti samo tako da bude nevjetovatno, jer onda se tiče mnogih. U književnosti je važno da pretvorba bude iz jednog u drugi oblik, iz jednog u drugi lik, iz jedne u drugu okolnost“, kaže Radojičić.
Piše Sanja Mićanović
