„Njegošu s poštovanjem“ naziv je izložbe priređene sinoć u kotorskom Pomorskom muzeju, koju čini 39 primjeraka „Gorskog vijenca“ u vlasništvu profesorice Nade Radović, među kojima je i njen lični prepis tog vanvremenskog književnog djela.
Izložba je organizovana povodom Njegoševog dana, praznika kulture koji se obilježava 13. novembra u spomen na dan rođenja jednog od najznačajnih ličnosti u istoriji Crne Gore, vladara, vladike, književnika i filozofa – Petra II Petrovića Njegoša.
Autorka izložbe Nada Radović je podjsetila da je “Gorski vijenac” nastao na Cetinju, odakle je stigao u Beč gdje je i štampan 1847., dodajući da je to izuzetno djelo davno napustilo Crnu Goru, prešlo na granice Južnih Slovena, Evrope i svijeta, a nedovno je štampano i na kineskom jeziku. Gorski vijenac je jedino djelo kojem se slavi rođendan, rekla je Radović:
„To se ne čini svake godine. Prvi rođendan je proslavljen 1947. na stotu godišnjicu, drugi na 150. i treći na 170. godišnjicu od njegovog izlaženja. Te godine sam razmišljala šta da ja lično uradim iz poštovanja prema velikom imenu i mislima koje nam je Njegoš ostavio i podario.
Odlučila sam da to bude prepis. Odradila samo to u vrelim ljetnjim mjesecima 2017. a uslijedila je i promocija. Čula sam tada od predsjednika Matice crnogorske nešto što me nije obradovalo, a to je da sam ja prva osoba koja je prepisala Gorski vijenac. Bilo mi je žao zbog toga. Da je neko rekao da sam stota osoba koja je to uradila, radovala bi se, što znači da je neko prije mene to učinio iz poštovanja prema velikom vladici Radu.“
Prof. dr Sonja Tomović Šundić, redovna profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, je izrazlila veliko zadovoljstvo što se baš u Kotoru proslavlja Njegošev dan, dan posvećen rođenju najumnijeg
čovjeka koji se rodio u ovoj zemlji i hodio njome:
„Kotor je za Njegoša bio posebno važan, jer je to grad koji je bio njegov izlaz u svijet. Preko Kotora je parabrodom kretao ka Trstu i nastavljao prema Beču i Petrogradu. Njegov izlaz prema svijetu je bio preko mora i na tim dugim putovanjima i divnim susretima u evropskim metropolama, on je sazrijevao a njegov duh, iako obrazovan, još više je dobijao informacija i potencijala.“
Tomović Šundić je istakla da svaka kultura ima neku stožernu tačku oko koje se okreće njena cjelovita duhovnost, pa tako i naša kultura :
,,Ta tačka u našoj kulturi je Njegoš. Kao što Njemci imaju Getea, Englezi Miltona i Šekspira, tako i mi imamo Njegoša kao ključnu, temeljnu vrijednost naše kulture koja čini onu identitetsku osnovu, normu i princip u odnosu na koju se mjeri sve što je vrijedno u našoj kulturnoj istoriji. Njegoš je neraskidivi dio naše kulture, a pošto kultura nema granica, on je istovremeno sa tim što je dio podneblja iz koga potiče, i evropski i svjetski pisac.
Mnogi njegošolozi su ga poredili ne samo sa najvažnijim evropskim, nego i sa svjetskim spjevovima. Njegovu Luču Mikrokozma poredili su sa Miltonovim Izgubljenim rajem, sa Hesiodonovom Teogoniom, sa indijskim spjevom Mahabharata. Tako da mi preko Njegoša, iako smo mala kultura, imamo veliki uticaj i dajemo doprinos svjetskoj kulturi i imamo djelo koje je poredivo sa najvišim vrijednostima evropske i svjetske kulture.“
Njegoševe stihove sinoć je u Pomorskom muzeju Kotor nadahnuto interpretirao vrsni glumac
Slobodan Marunović, doajen Crnogorskog narodnog pozorišta. Publika je uživala u odlomcima „Gorskog vijenca“ i monodrame „Potonja ura Njegoševa“, pisane po tekstu Slobodana Tomovića, njegošologa, filozofa i dramskog pisca, oca Sonje Tomović Šundić. Za 35 godina, Marunović je ovu monodramu igrao blizu 1600 puta širom planete, u najvećim gradovima svijeta. Od Njujorka, San Franciska, Čikaga, Montreala, Pariza, Rima, preko Stokholma, Beča, Moskve, Melburna, Perta, Adelaide, do Taškenta, Samarkanda, Buhare …
