Prema Međunarodnom kalendaru zdravlja, novembar je posvećen borbi protiv bolesti zavisnosti. U organizaciji Sekretarijata za društvene djelatnosti, u Multimedijalnoj sali Opštine Tivat održana je radionica na temu “Prevencija i stigma bolesti zavisnosti”.
Predavač, socijalna radnica, psihoterapeut, Nada Matković, za naš Radio ističe kako se može unaprijediti edukacija o zavisnosti, kako bi se smanjila stigma:
„Bolesti zavisnosti su epidemijske bolesti, zauzeli su epidemijski karakter, 21. vijeka. Treba raditi prevenciju, to je osnovno. Bolesti zavisnosti su mentalne bolesti, psihijatrijske bolesti, a sve što je mentalna i psihijatrijska bolest je podložno stigmi i diskriminaciji. Te bolesti su sistematizovane, kao i porodice kod kojih je neko od članova zavisnik od psihoaktivnih supstanci. Ljudi su zatvoreni, bolest drže pod kontrolom, zatvorenu, da to ne bi neko čuo, jer to je sramota. Sve se drži zatvoreno i kada dođe do eskalacije problema bolesti zavisnosti, onda se kreće tražiti liječenje, tada je bolest uzela maha i mnogo je teže.“
Koje strategije mogu pomoći u smanjenju stigmatizacije osoba koje se bore sa zavisnošću, Matković dodaje:
„Potrebno je što više pričati o prevenciji bolestima zavisnosti, uključiti i zavisnike da pričaju o svojoj bolesti, mediji jako puno mogu da utiču na to. Zabraniti reklamiranje alkoholnih proizvoda, mi smo liberalna zemlja i to sve dozvoljavamo.
Psihoterapeut, Nada Matković naglašava da je jedan od većih problema to što ne postoji odjeljenje za liječenje žena zavisnica:
„Automatski dovodimo u problem žene koje se leče od psihoze i žene koji se liječe od bolesti zavisnosti, jedno sa drugim apsolutno ne ide. Ne postoji odjeljenje za žene zavisnice. Kakaricka gora nije odjeljenje gdje se liječi, to je socijalna ustanova koja sprovodi psihosocijalni tretman.“
Opština Tivat je druga opština u Crnoj Gori koja je donijela sporazum da se korisnicima psihoaktivnih supstanci sufinansiraju tretmani koje ta ustanova pruža.
Kako postaknuti saradnju između zajednice, institucija i stručnjaka u prevenciji zavisnosti, Matković ističe:
„Predlažem da se prave programi, otvaranje kancelarije za prevenciju bolesti, otvaranje novih servisa, savjetovalište za porodicu, mlade i djecu, predbračna savjetovališta. U Crnoj Gori ne postoji odjeljenje za liječenje žena i djece. Bolesti zavisnosti su počele od 11 i 12 godine, sa 14 i 15 godina imamo prve zavisnike. Imamo poraz u kasnim godinama, već oformljene ličnosti sa 35, 45 godina, su prvi put postali zavisnici.“
Kako se nositi s predrasudama i stereotipima vezanim uz osobe koje se oporavljaju od zavisnosti, Matković dodaje:
Teško je, ako krenemo od toga da su to stigmatizovane bolesti, ne postoji lijek, postoji samo psihoterapija, postoje grupe, ne liječi se individualno nego grupno. Pacijent se stabilizuje, dođe vrijeme da se otpusti, onda se postavljaja pitanje, kako će se naći posao, da li je potrebno promijeniti sredinu? Crna Gora je mala sredina gdje god kreneš svi se znaju i jako je teško. Preduzetnici neće da daju šansu. Izliječeni pacijenti da bi održavali svoju apstinenciju, moraju da budu potkopani egzistencijom, to je pronalazak posla kako bi zaradili za život. Da se osjećaju vrednim i korisnim, da su uradili nešto korisno za sebe. Mi smo još uvijek patrijarhalno društvo, stereotipi i predrasude zavisnika sputavaju da krenu dalje. Mladim ljudima treba omogućiti zaposlenje, dati im ponovno povjerenje, šansu da krenu dalje.“
Pripremila Sanja Mićanović
