U Leksičkom vremeplovu JU Gradska biblioteka Tivat i ove subote donosi objašnjenje etimologije dvije riječi. Kako smo to uobičajili, jedna riječ je iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika, a druga je bokeljski lokalizam. Ove subote to su riječi gȕlāš i lemȏzina, objašnjava glavni urednik izdanja Miomir Abović.
Gȕlāš je posuđeno preko njemačkog Gulasch iz mađarskog gulyás. Mađarska riječ prvobitno je značila ‘čobanin, pastir’, a kao naziv za jelo skraćen je oblik od gulyáshús što doslovno znači ‘meso na pastirski način’. Mađarsko gulyás ‘čobanin, pastir’ izvedeno je od gulya ‘stado (govedâ)’. Gulaš je tradicionalno jelo mađarskih pastirâ, a popularizacija gulaša dogodila se u bečkoj kuhinji XIX stoljeća.
Lemȏzina (u opštem leksikonu b/cg/h/s jezika ‘milostinja’, ‘novčani prilog u crkvi’), u obliku sa aferezom (ispuštanjem početnog samoglasnika ili suglasnika; u ovom slučaju sa ispuštanjem samoglasnika) vodi porijeklo od italijanskog lemosina ‘milostinja’. To je, inače, učena riječ koja potiče od hrišćansko-latinskog eleēmosyna, a to eleēmosyna je, opet, riječ grčkog porijekla –nastala od grčkog ἐλεημοσύνη (eleēmosínē) ‘samilost, dar iz samilosti’. Neumekšani oblik ove riječi – dakle oblik lemozina (jer postoji i umekšani lik ovog leksema – ljemozina) – pored bokeljskog govora, posvjedočen je i u dubrovačkom govoru – lèmozīna.
Sa objašnjenjem etimologije neke nove dvije riječi – jedne iz opšteg leksikona b/cg/h/s jezika i jednog bokeljskog lokalizma – vidimo se iduće subote.
LITERATURA:
1. Ranko Matasović, Tijmen Pronk, Dubravka Ivšić, Dunja Brozović Rončević – Etimološki rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2016.
2. Petar Skok – Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, vol.I, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1971.
3. Mihailo Bojanić, Rastislava Trivunac – Rječnik dubrovačkog govora, SANU, Institut za srpski jezik SANU, Beograd 2002.
