Promocija knjige Luke Brajnovića „Priče iz djetinjstva“ održana je sinoć u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi.
Drugo, fototipsko izdanje, objavilo je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore. Knjiga sadrži devet pripovijetki. Pogovor je napisala prof. Ana Vuksanović, a recenzent je mr. sc. Đuro Vidmarović.
Na početku promocije publici se obratio Zvonimir Deković, predsjednik HNV – a:
“Prije godinu dana prijatelj mi je sugerirao da postoji knjiga kratkih priča Luke Brajnovića koju je napisao 1953. godine u Madridu. Nalazila se u jednoj zagrebačkoj starinarnici i nekako sam došao do te knjige i eto nas večeras na promociji reprinmta knjige “Priče iz djetinjstva”. On je jedan znameniti Bokelj koji je šest destljeća obogaćivao španjolsku i hrvatsku kulturu.”
O knjizi je govorila prof. Ana Vuksanović:
“Pukom slučajnošću primjerak ove zbirke se našao u posjedu gospodina Dekovića. Iako nije bio aktivan ni u vojsci ni u politici, njega su uhapsili Talijani 1941. prilikom njegova posjeta rodnom kraju, Boki, pod optužbom da se ogriješio o zakon objavivši članak u kojemu se dodaknuo Musolinija i njegove megalomanije. Talijanska vojska je Luku držala zarobljenog na vojnom brodu, ali on je druge noći uspio pobjeći i to s plovećeg broda. Luka je doplivao do kopna i uspio se vratiti u Zagreb. Ponovo biva uhićen 1943. ovoga puta od strane Partizana. Nisu ga mučili ni strijeljali jer su računali da će im dobro doći traživši od njega da u svojim izvješćima za BBC govori sve najbolje o njima. Nakon eksplozije u vojarni u kojoj su ga držali, Brajnović je uspio pobjeći i doći do Zagreba. Napustio je Zagreb i otišao u Španjolsku”.
Vuksanović je pročitala dio iz priče “Prvi snijeg” u kojoj je piščeva uloga malog Admirala u kojoj kaziva pohvale, lode Svetom Tripunu.
Govoreći o knjizi Brajnovića, novinar Dragan Popadić kazao je da rijetko plače čitajući knjige:
“Dok sam čitao ovu knjigu, plakao sam, ali ne od tuge već od sreće što postoje ljudi kao što je Luka koji mogu da uđu u dječiju dušu i iskažu tanana osjećanja jednog petogodišnjaka koji tek razaznaje konture života. Podsjetio me na Dostojevskog i braću Karamazov kroz priču o dječaku i duboke ljudske mudrosti koje često sami osjećamo, ali isto tako često ne umijemo da izrazimo. Sa suptilnošću velikog umjetnika, Brajnović nam opisuje ono što vidi u Boki gdje je odrastao, ali to je uvijek povezano sa ljudskim osjećanjima. Tu patnju za koju nosača nema i Luka osjeća i prenosi, njemu i grana masline liči na uzdignutim rukama izmučena čovjeka koji vapi za utjehom, ali se ne sagiba. Teško je i maslini i čovjeku u vječitoj borbi za opstanak. Maslina čeka kišu, a čovjek ljubav božiju. Tako to vidi Brajnović, istinski vjernik i sljedbenik onoga što ga na krstu razapeše. Bio je ponosan kada je izabran za malog Admirala Bokeljske mornarice, a istinski srećan kada je vidio da je Mirko spasio mače, ali nije spasio sebe. Umro je u tavanskoj sobi neke siromašne švalje istog dana kada su starog župnika uhapsili žandari nakon njegove zadnje propovjedi o ljubavi. Kakav kraj divnih priča iz djetinjstva! Da se zamisle i Bogovi i ljudi, jer nešto nije dobro na ovoj planeti kad humani i plemeniti stradaju. Ali ima ovdje i nečeg dobrog. Na ovoj planeti ponekad se rode anđeli kakav je bio Luka i kakav je bio moj Petar”.
Profesor književnosti Neven Staničić, opisujući djelo “Priče iz djetinjstva” kaže da se mnogo stvari iz teorije književnosti i onoga kako treba da se pišu priče, nalazi među ovim koricama:
“Od ekspozicije , razrade likova i onoga što predstavlja zaključak i kraj. Mislim da se neću osramotiti kada govorim o kompoziciji nekog djela, onda ja od večeras tvdo stojim da Brajnovića možemo svrstati uz Ivu Andrića, jer takav način kompozicije i obrade teme, ja u svom čitalačkom opusu do proteklih dana nisam susretao. Čini mi se da sam napredovao u onome što je moje saznanje književnosti. To se odnosi i na obradu likova i njihove upotrebe u naraciji. Neko bi mogao reći to su samo sjećanja, to su stvari koje je on doživio i samo ih prenio. Ne slažem se. Moglo je to na hiljadu drugih načina, ali način na koji se on odnosio prema likovima i način na koji se on odnosio prema opisima, dešavanjima u prirodi, pojmovima kakvi su čempresi, kiša, masline, prvi snijeg itd, sa svim njihovim lokalnim karakteristikama, do sada ja nisam bilježio u onome što se odnosi na književnost kada su naši krajevi u pitanju. Dobro bi bilo da našu djecu na ovim primjerima učimo kako se stvara književno djelo. Toplo preporučujem onima koji još zadovoljavaju svoje potrebe za čitanjem da se vraćaju ovoj knjizi i ovim temama, jer će im sigurno biti mnogo toplije i mirnije u duši”.
U muzičkom dijelu programa nastupile su Bruna Matijević i Dunja Nikolić (duo flauta). Ovo izdanje u cijelosti je finansirano od strane Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Događaju su prisustvovali konzulica Republike Hrvatske u Crnoj Gori Jasminka Lončarević i predsjednik HGI – a i zastupnik u državnom parlamentu Adrijan Vuksanović.
