Crna Gora je primorska zemlja, koja bilježi porazan podatak- konzumacija ribe na godišnjem nivou po glavi stanovnika ne prelazi jedan kilogram. Što je razlog tome- visoka cijena ribe ili to što nemamo naviku da se nađe na našim trpezama? Koliko Tivćani jedu ribu, koliko im je dostupna, raspitali smo se jutros na gradskoj pijaci.
Ponuda na tivatskoj pijaci zavisi od ulova naših privrednih ribara, kojih na žalost nema veliki broj. Na pijaci je jutros bio naš Dragan Redžo, koji je o ponudi i cijenama razgovarao sa našom sugrađankom, Marijom Jokanović.
„Cijene ribe variraju, uglavnom su pristupačne. Tune su deset eura, girice pet eura, zato što su male količine, bude razne ribe, zavisi od dana do dana i vremena. Trenutno ima cipola po šest i pet eura, sarduni pet eura, tune deset eura, na veću količinu po osam eura. Zavisi od veličine i kvaliteta ribe, ima barbuna, sipa, pešikana.“
Kod stalnih mušterija nema nezadovoljstva kada je riječ o cijenama, ističe Marija.
„Stalne mušterije se ne bune jer cijene ribu i zdravu ishranu, bune se one što kupe ribu toliko da su je kupili i pojeli.“
Marija je velika podrška tivatskih profesionalnim ribarima, jer ih odmijeni bar u dijelu kompleksnog posla kojim se bave. Uslijed velikog uvoza, neorganizovanog tržišta i nepostojanja otkupa i prerade ribe, naši su ribari istovremeno i trgovci, čiji se radni dan gotovo i ne završava. Po Marijinim riječima, u Tivtu su generalno zadovoljni prodajom. Nešto slabije ide kad je, kako kaže, visok datum u mjesecu. Januar je svakako mjesec sa najmanje profita, a povećanje prometa očekuju u drugoj polovini februara.
Foto: Mjesna zajednica Tivat Centar
