U JU “Muzej i Galerija”, održano je humanitarno pjesničko veče, predstavljena je zbirka “Da sam ja netko”. Pjesme u zborniku pristigle su na četvrti međunarodni pjesnički konkurs nevladine organizacije “Bokeški Forum”, koji je bio posvećen pjesnikinji Maji Perfiljevoj.
Humanitarno veče otvorila je Sandra Sindik, koja ističe da je pjesnik tamo gdje se slavi ljubav:
„Velika mi je čast što sam sugrađanin pa makar i na tren bila sa Majom Perfiljevom, kojoj je ova zbirka posvećena. To nije bio tren, ni san, Maja Perfiljeva je zaista bila ovdje među nama, ne želim ni posumnjati da i večeras nije. Tamo gdje je ljubav, gdje se slavi život, ona je uvijek bila i zato vjerujem da je i večeras ovdje, jer pjesnik je naime uvijek tamo gdje se slavi ljubav.“
Dr Andrija Petković kaže da za prave stvari i humanost nikad nije kasno:
„Zahvaljujem se svima vama koji ste došli, posebnu zahvalnost dugujem direktorici JU „Muzeja i Galerija“, Danijeli Đukić, koja nas je lijepo ugostila u predivnom ambijentu. Za tehničku podršku zahvalio bih direktoru Centra za kulturu Tivat, Goranu Božoviću, Opštini Tivat kao i svima onima koji su pomogli ovu akciju. O Maji Perfiljevoj ne bih trošio riječi, to je žena o kojoj je toliko toga rečeno a najviše govore njene pjesme. Mogu da kažem da nam je bila čast da našoj bokeškoj beleci posvetimo jednu ovakvu knjigu i da budemo sa njom. Prije svega moram da se izvinim što ova knjiga, dvije godine čeka da se predstavi, prvobitno zbog korone, a onda i drugim sticajima nesrećnih okolnosti, koji su uticali na odlaganje ove promocije. Za prave stvari nikad nije kasno i da budemo humani. U ovom ludom vremenu moramo se oslanjati jedni na druge i biti podrška. Nisam imao dilemu kome će NVO „Bokeški forum“ nakon ove promocije donirati od srca humanitarnu pomoć, to je Dnevni centar za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Tivtu, veliko mi je zadovoljstvo pozdraviti direktora Dnevnog centra Srđana Krunića. Srđana nisam nikad upoznao kao ovakvog danas, jednog plemenitog čovjeka, široke duše koji zaista da je birao svoju poziciju u životu bolje ne bi mogao naći. O tome priča ogromna ljubav koju on ima prema djeci sa kojom radi, o tome pričaju djeca, nekima je postao čak i kum. Novac dajemo u prave ruke, sa pozicije potpredsjednika Tivta i ljudske pozicije učiniću sve da se koliko god može pomogne toj djeci. Zahvaljujem se posebno svima koji su ispratili konkurs.”
Predsjednica žirija Katica Čavor pozdravila je okupljene.
“Veliko mi je zadovoljstvo što vas vidim u ovolikom broju, srećna sam što svi koji su došli vole da čuju lijepu riječ. To je ono što nam krasi život i ono što nas uljepšava. Na ovom konkursu gdje sam ja bila predsjednica žirija, prijavilo se mnogo ljudi koji su sa prostora bivše Jugoslavije. U ovoj zbirci riječ je o ljudima koji žele da budu neko i sve više je takvih ljudi koji žele svojim stihovima, rimama da uđu u svakodnevnicu, da pobjede besmisao i da život učine što ljepšim. Treba da uživamo u svim tim stihovima, u svim tim što život čini ljepšim, to je taj smisao jer ćemo na taj način uljepšati ove svakodnevne standarde, ovdje su svi uglavnom pobjednici.”
Učenice OŠ “Drago Milović”, Marija Matković, Sara Negojević, Isidora Stojković, Sofija Radonjić, Barbara Pean, Irina Kovačević i Ela Stjepčević recitovale su pjesme iz zirke “Da sam ja netko”.
Dr Andrija Petković istakao je posebno zadovoljstvo prema Miru Kasipoviću iz Rijeke, od kojeg je dobio pismo i satisfakciju za sve što radi i bori se, kao i objašnjenje zašto iz Rijeke nije mogao doći.
“Vrlo poštovani predsjedniče Petković,
Razumijem teškoće koje ste imali u organiziranju promocije i izdavanju zbirke. Važno je da ste uspjeli. Iako nisam u mogućnosti nazočiti promociji iznimno sam počašćen vašim pozivom a osobito visokim trećim mjestom koje ste dodijelili mojoj pjesmi. Boka jeste inspiracija sama po sebi a osobito u kontekstu velike Maje Perfiljeve u čast kojoj ste posvetili natječaj. Želim nama Bokeljima, nama, jer kako ste sami rekli, biti Bokelj ne znači roditi se u Boki, već ovakvu kakva je, sa svim njenim sličnostima i različitostima voljeti i poštovati, mir i slogu, neka se u Boki i neka Boka pjeva, veseli se i čim prije, kao dio lijepe Crne Gore, dođe u svoju europsku obitelj. Pozdrav s Kvarnera, drugog kraja zajedničkog, toplog mora.”
Učenice Muzičke škole Tivat, Jovana Božinović, V razred osnovne muzičke škole iz klase gitare profesorice Mirele Mudreše i Ela Stjepčević, VI razred osnovne muzičke škole iz klase harmonike profesora Ivana Deržijeva, uljepšale su muzičkim notama humanitarno pjesničko veče.
Stefan Maraš, čija je pjesma ušla u zbirku pesama ističe čast što je dio projekta:
“Čast mi je što sam dio jednog ovakvog događaja, zbirke i teme koje sam siguran da smo se svi barem jednom u životu zapitali, da sam ja neko, šta bismo sve promjenili da smo ta osoba, kako bi mi to bolje uradili. Moju pjesmu će predstaviti moja ljepša cjelina i buduća profesorica italijanskog jezika Ljubica Radulović.
Maja Perfiljeva nosila je marame i oslikavala ih, naslovnica zbirke ima veze sa njom.
Direktor Dnevnog centara za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju Tivat, zahvalio je na donaciji i istakao da će na pravi način iskoristiti sredstva, te da sve što rade u Dnevnom centru rade za djecu i u njihovu korist, i da će tako i ostati.
Knjige se nisu prodavale, već su svi pristuni prema svojim mogućnostima donirali novac u donatorsku kutiju, koji će biti prosleđen u Dnevni centar za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju.
Pripremila Sanja Mićanović
