Na takmičenju u besjedništvu u Budvi učenica SMŠ ,,Mladost“ Bojana Hercegovac osvojila je treće mjesto. Njena mentorka bila je profesorica CSBH jezika i književnosti Gordana Danilović. Tim povodom njih dvije bile su gošće u emisiji ,,Školarac“.
Bojana je sa nama podjelila iskustva sa ovog takmičenja, gdje je stekla veliko iskustvo.
,,Na takmičenju je bilo veoma lijepo, divno i korisno iskustvo. Napisala sam besjedu na temu ,,Ko prevari jednom, prevariće opet“, odnosno obrađivali smo temu prepisivanja na maturskim ispitima i testovima u školama. Ove godine nismo dobili konkretnu temu, već smo mi imali pravo sa svojim mentorima da izaberemo neku našu. Mi smo izabrale temu koja je veoma aktualna, a to je upravo to prepisivanja na ispitima, koje je izuzetno prisutno posljednjih godina i predstavlja jedan veliki problem. Tako da sam napisala besjedu i profesorica mi je pomogla da je bolje obradimo i pripremimo za ovo takmičenje. Besjeda je bila izuzetno dobra i ponosan sam na to što sam osvojila treće mjesto, jer je tu bilo još 16 drugih kandidata iz ostalih škola koji su bili izuzetno dobri govornici, sa izuzetno kvalitetnim besjedama.“
Priprema je trajala tri sedmice, a Bojana se spremala zajedno sa profesoricom Gordanom Danilović.
,,Proces pripreme je krenuo kada smo dobili poziv od organizacije vezano za ovo takmičenje. Razmišljala sam o temi i kad sam odlučila sastavila sam govor, obradila sam taj govor i to je otprilike trajalo možda nekih tri sedmice, jer je bilo potrebno određeno vrijeme da ja sve pripremim, da dobro naučim taj govor kako ću ga iznijeti, jer tu veoma bitan i taj scenski nastup“, rekla je naša prva sagovornica Bojana.
Trema je bila prisutna samo prije takmičenja, jer kako kaže Bojana, svi ti odlični govornici prije nje su je motivisali da ona bude još bolja.
Bojana već ima iskustva kada su u pitanju scenski nastupi, dugo je išla u Debatni klub SMŠ ,,Mladost“, koji je vodila profesorica Gordana, a učestvovala je i na takmičenjima u recitovnju, što joj je dosta pomoglo.
,,Recitovanje mi je pomoglo zbog dikcije, jer ono što je bitno jeste da ljudi razumiju o čemu mi pričamo, bitna su ta neka pravila kako govorimo. Rekla bih da mi je recitovanje stvorilo tu neku osnovu koja mi je bila potrebna. Ono što je bitno kod debate jeste da budemo sigurni u svoje znanje i ono što ćemo da iznesemo, kao i kako to svoje mišljenje da prenesemo na pravi način. Tako da su mi moje govorničke sposobnosti pomogle da iznesem ovu besjedu u najboljem svjetlu i da prenesem to neko moje mišljenje.“
Osim dobre dikcije, bitan je stil pisanja, ali možda najbitnija stavka je kritičko mišljenje, a to je ono što svaki mladi čovjek treba da razvija, kaže ona.
,,Kritičko mišljenje je jako važno. Mi smo izabrale jednu temu koja je aktualna i o kojoj trebamo više da pričamo, jer predstavlja jedan veliki problem u našem društvu i može biti veoma pogubna za naše buduće generacije, a to je upravo to prepisivanje u školama.“
Besjeda je bila ubjedljiva sa snažnom porukom i izvedena sa savršenom dikcijom, rekli su organizatori, a Bojana nam je rekla koliko joj to znači za dalje školovanje:
,,To što, prije svega, imam dobru dikciju i što mogu javno da nastupam bez prepreka mi mnogo znači, jer u budućnosti u svakoj profesiji nam je veoma bitno da javno pričamo bez ikakvog problema i da iznosimo svoje mišljenje. Planiram da nastavim da usavršavam svoj javni govor i smatram da će mi ovo dosta pomoći. Ja sam treći razred srednje škole i za sada su mi planovi da upišem ili medicinu ili informatiku. Smatram da će mi ovo iskustvo pomoći iako nije direktno povezano sa tim profesijama, jer u životu u svakoj situaciji nam je bitno da znamo kako da javno razgovaramo, ali bitno je i naše kritičko mišljenje u svakoj sferi našeg života. Tako da ću ta moja iskustva koja sam sakupila sa ovih takmičenja naravno prenijeti u te neke moje ostale dijelove života“, zaključila je učenica Bojana Hercegovac.
Profesorica Gordana Danilović rekla je u emisiji ,,Školarac“ kako je bilo raditi sa Bojanom:
,,Sa Bojanom je uvijek lijepo raditi. Prepoznala sam je već u prvom razredu kao dobrog govornika, kao ambicioznu djevojku koja se u ovim vodama baš može dobro snaći. Napredovala je kroz učešće u Debatnom klubu, a sada je to na neki način se i usavršila prilikom govora ove besjede. Tako da samo napreduje“, rekla je profesorica Danilović.
Konkurencija je bila jaka, ali je tema bila zvučna i možda nikad prije obrađena od strane nekog učenika, dodaje prof. Danilović:
,,Pa uvijek je na tim takmičenjima velika konkurencija. Riječ je o nekadašnjem takmičenju Budva Open, međunarodnog karaktera. Ovog puta je prvenstveno bilo nacionalno. Bile su potrebne pripreme. Nije jednostavno učestvovati u ovome, ali Bojana i ja smo to pedantno odradile. Imale smo dovoljno vremena, tako da sam bila sigurna da će se visoko plasirati, a sem toga i tema je aktualna, o kojoj i mladi nešto treba da kažu. Navikli smo da stariji o tome pričaju i da kritikuju kako učenici prepisuju. Međutim, nisu samo oni odgovorni za to i upravo to poručuje ova besjeda, nego i nastavnici, kao i društvo u cjelini. Sve je jako fino to Bojana složila. Mislim da je njena besjeda baš imala poruku da se taj problem ne smije odlagati – da se nešto treba poduzeti ako želimo da vratimo obrazovanje na onaj nivo koji je prije i imalo obrazovanje u Crnoj Gori.“
Kod profesorice Gordane Danilović uvijek se temeljito radi, a prepisati je skoro pa nemoguće.
,,Poznata sam po tome da se ne može prepisati. Dakle ako nastavnik ne dozvoli djeca neće prepisivati. Neko ko je ambiciozan i ko želi da nauči – on će onda i naučiti. Smatram da je prepisivanje na neki način ipak krađa, pa i tuđeg mišljenja. Ne kažem da nije bilo prepisivanja prije, uvijek ga je bilo, ali ovo je danas uzelo toliko maha da se čitavi eseji prepisuju, kao što kaže Bojana u svojoj besjedi dolazimo u situaciju da nam mladi uopšte nisu sigurni u svoje mišljenje, da nemaju svoj stav, jer preuzimaju nečije tuđe mišljenje, nečiji tuđi stav i zaista to može biti problem. Tako da na to treba upozoriti.“
Profesorica je godinama radila na Debatnom klubu SMŠ ,,Mladost“, koji je postizao velike rezultate i brojne nagrade, među kojima je bila i Bojana, kao i mnogi učenici iz prethodnih generacija, kojima je to iskustvo pomoglo u mnogo čemu. Međutim, kaže profesorica sve je manje takvih učenika.
,,Zadovoljstvo je prepoznati govornike, odnosno one koji bi potencijalno mogli biti dobri govornici kada se pojave u našoj školi, a to se prepozna. To su oni koji nemaju strah od javnog nastupa i koji imaju dobru dikciju, kao i rečeničnu intonaciju. Usmjerim pažnju na te učenike i nastojim ih poticati da napreduju, da se usavršavaju i da debatuju. Debata je okviru nastavnog predmeta maternjeg jezika, tako da i na nastavi prepoznam te učenike, koji kasnije često bili dio Debatnog kluba škole. Mada moram priznati da ih je sve manje što su zainteresovani, ali i dalje se sa njima radi, treba ih usmjeravati, pokazati im na koji način da istražuju da biraju teme i da se postave. Važan je i taj neverbalni izgleda i sve ono što ulazi u nešto što se zove govornom vještinom, tako da je zadovoljstvo raditi sa onim učenicima koji na ovu temu pokažu interesovanje.“
Profesorica Danilović poznata je po detaljnom radu u nastavi, ali i istom takvom radu kada su vannastavne aktivnosti u pitanju:
,,Ja sam jedan od onih nastavnika koji smatraju da su jako bitne uz redovnu nastavu i van nastavne aktivnosti, jer u srednjoj školi djeca se opredjeljuju za ono što će biti u budućnosti, a vannastavne aktivnosti zaista u tome pomažu. Kroz taj vide rada učenici se upoznaju sa samim sobom, upoznaju sebe i spoznaju što im se sviđa, šta mogu – a šta ne mogu, koliko je teško to zašta se opredijele. Svjedok sam da su se brojni naši učenice upravo opredijelili u budućnosti za nešto što su iskusili kroz vannastavne aktivnosti, tako da a kako smo imali kroz sve ove godine unazad dramsku sekciju, novinarsku sekciju, debatnu selekciju… Zaista mogu potvrditi da je mnogo naših učenika izabralo baš ona zanimanja kroz koje su se na neki način izvježbali, iskusili kroz te vannastavne aktivnosti i smatram i ponavljam se da je pored redovne škole to jako bitno. Iako se to često zanemaruje i smatra se manje važnim. Kroz vannastavne aktivnosti stječe se vještina što je trajnije. To je ono nekakva praktična primjena onoga što kroz redovne časove ostvarimo i naučimo.“
Profesorica Gordana primjer je posvećenog profesora, koji ne posustaje u namjeri da godinama prenosi znanje na najbolji način, iako kaže da se čovjek umori kroz taj posao:
,,Umori se čovjek kroz ovaj posao, međutim sa svakom novom generacijom, kada dijete pokaže volju, ja onda dobijem snagu i motivaciju da radim sa svakim djetetom, pogotovo ako vidim da on to želi i da napreduje u tome što radi i da se izgrađuje kroz to kao ličnost. Tako da i pored ovoliko godina, još uvijek ja imam volje za takav jedan temeljit rad, ako će to nekome pomoći danas-sutra u životu“, zaključuje profesorica CSBH jezika i književnosti, Gordana Danilović.
