“Račun je sasvim obična, reklo bi se – svakidašnja naša riječ. Ona nam je toliko poznata da, sigurno, računate (tj. smatrate, držite, mislite) kako je odvajkada bila naša, slavenska. Ali nije tako. Od svih slavenskih narodâ, jedino mi i Slovenci govorimo račun”- objašnjava glavni urednik izdanja Miomir Abović u ribrici Lavirint smisla.
“Rusi, recimo, kažu счёт (šćot), Bugari smetka, Slovaci sčet itd. To znači da smo mi, zajedno sa Slovencima, tu riječ primili od najbližih susjedâ, i to nakon doseljenja na Balkan. Istraživači su utvrdili da su ti susjedi bili Romani (današnji Italijani), koji su živjeli uz našu obalu i po jadranskim otocima. Oni su imali riječ rasaun (od latinskog ratio – ‘računanje’, ‘mišljenje’, ‘razum’). Od toga je onda nastalo naše račun.
Račun je, dakle, u početku značio nešto što je u vezi s razumom. Tako je, zapravo, i danas. Račun je mudra stvar. Ne kaže se uzalud da je matematika, koja se bavi računanjem, “gimnastika mozga”.
U našem jeziku razvile su se i mnoge druge srodne riječi: računati, računanje, računaljka, računica, račundžija, račundžika itd. Ne treba, naravno, zaboraviti ni računar. To je naš supstitut za anglicizam kompjuter.
Ranije se kod nas umjesto račun govorilo i razlog, ali se to nije održalo, jer razlog ima još jedno značenje – ‘uzrok’, pa bi stoga moglo dolaziti do zabunâ. Tako se danas zna da je razlog – razlog, a račun – račun”- objasnio je Abović
LITERATURA:
- Milan Šipka – Priče o rečima, Prometej, Novi Sad 2007
