U Velikoj sali Centra za kulturu Tivat,“Hrvatsko Kulturno-umjetničko društvo Osijek 1862” sinoć je održalo koncert kojim su predstavili uži zavičaj, Slavoniju, Baranju i Srem, prostor, uz Dravu, Dunav i Savu. Uspjeli su dio panonske atmosfere prenijeti na more. Damir Doležal, plesni voditelj kultno umjetničkog društva kaže da se u tim krajevima mnogo pjeva po čemu su prepoznatljivi ali i još više po izuzetnim nošnjama:
„ Nekada se jako puno ulagalo u izradu i kupovinu nošnji. Naše Slavonke su nosile nizove zlatnih dukata oko vrata a to im je bila reklama za udaju. Što je jedna djevojka imala više dukata, znači da je dolazila iz bogatije kuće i dukate je donosila sa u miraz. U našim krajevima se pleše i pjeva uz tambure, nekada su to bile gajde, kasnije su zapravo tamburaški sastavi preuzeli ulogu glazbene pratnje i ono što je zapravo karakteristično je da je u kolu bilo dozvoljeno sve. Mi imamo takozvane poskočice, to su stihovi koji su se trenutno u kolu smislili, stihovi s kojima si se mogao nekom malo i narugati, prepričati nešto što se inače nikada ne bi smjelo izvan kola. Uvijek je bilo suparništvo između djevojaka oko nekog momka ili se u nekakvoj kući u selu nešto događalo pa je to trebalo prepričati, to se nije smjelo zamjeriti, a sve to izrečeno izvan kola, ne bi dobro prošlo. Slavonci kažu: „Što u pjesmi stoji pjevati se mora, koga vrijeđa nek okrene leđa“
Jako brinu o bogatoj i vrijednoj nošnji. Voditelj Doležal kaže da orginalnih dijelova još uvijek ima na terenu a na sreću, u posljednje vrijeme postoji i potražnja, pa se znanje i vještine obnavljaju, što je garancija da će još jedna generacija nošenje opstati:
„Naravno, u Zagrebu postoji i radionica narodnih nošnji koja radi replike originalnih narodnih nošnji, ali najljepši primjerci su oni koji su sačuvani u škrinjama, odnosno ormarima u našim kućama i koji su još uvijek mogu nabaviti na terenu i još uvijek se rade na terenu. Nažalost, neka platna više se uopće ne proizvode, tako da je do njih zapravo nemoguće doći pa se nastoji pronaći adekvatna zamjena, barem vizualno najsličnija tome. Recimo kod Bunjevaca postoje prekrasne suknje koje su oni kupovali u Francuskoj u tvornicama svile.Ne možete više takvu svilu kupiti. Tvornica ne postoji i jednostavno se mora onda tražiti nešto što je tome slično. Nošnje stoje i moraju se prati, a svako pranje zapravo ih na neki način uništava tako da je velika sreća imati ženu koja zna i kako održavati, kako popraviti nekakav dio ako treba i kako ju opeglat, odnosno izglačati da bi ona izgledala onako kako bi trebala. Mi je imamo.“
Koncertu je prisustvovala generalna konzulica Republike Hrvatske Jasminka Lončarević a pokrovitelji su bili Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore uz sponzorstvo Centra za kulturu Tivat.
Koncert je završio izvedbom kompozicije Bokeška noć, Maje Perfiljeve.
