“Iz bokeške pjatance“ naziv je knjige autora, novinara i publiciste Maša Čekića, koja je predstavljena u crkvi Svetog Duha u Kotoru. Povodom Dana opštine Kotor, organizatori događaja su JU Kulturni centar „Nikola Đurković” i Gradska biblioteka i čitaonica Kotor.
U ime izdavača, kotorskog Kulturnog centra, njegova direktorica Radmila Beća Radulović je istakla da je privilegija biti izdavač ovakve knjige koja na najbolji mogući način baštini ljubav prema nasljeđu, jeziku Boke, ali i ljubav prema onom osnovnom u našim životima, a to je hrana.
Urednica knjige Marija Starčević je objasnila da je podijelila sadržaj na četiri dijela, od kojih svaki sadrži osam priča i recepata, dok je likovno oblikovanje povjereno Vojislavu Bulatoviću koji je i ranije radio na značajnim monografijama.
Za pjesnikinju Dubravku Jovanović, ova knjiga je kulturološko, etničko, etičko, estetsko štivo sa čijih stranica se filmskom trakom nižu mali i veliki životi puka i gospode građanskog Kotora i Boke. Kao Mašova prijateljica , Dubravka je govorila o njegovoj harizmi i energiji , o osobi koga pri susretu mora pozdraviti osmijehom , kako kaže , kao obala dobrotske rive:
„Jer s Mašom je fešta đe god bili, što god činjeli. Jednostavno zato što je dobar. Kao kruh. Zato sto je duhovit kao cirkus i što je duhovan kao libro. Originalan isvoj. On samo sebi liči. Slika prva: Miško Mašo Čekić sa bagulinom. Ljeti i sa kapelinom za sunce, oćalima, boršom ili cegerom i odma do tezge đe biram verduru. I samo mi na mot, po bokeški, učini ne, ne te balancane. A onda u male špjega – nijesu tvrde, samim tím ní freške. Ima boljih kod Selima.
On sve zna, koje su pamidore meke za toć i koja je prava grahovska krtola, jesu li ufišćani orasi pa klape, ili su zdravi, svaki žut kao cekin, lijepi, pravi. Kakvi je kozji mladi i je li dobro osušen kravlji sir. Da li je petrusin sventrao, a luk česan domaći ili kineski. Ribu svaku u dušu poznaje i ako se ne koprca u kašetu odma ide ća. Samo zaobiđe peškariju. Brk mu radi na sve vonjeve. Jos se nijesmo ni pozdravili sa ke nova, a već kreću ćakule i to one divne, bezazlene, šarmantne i zaboravljene. One bez zericu zla ili đelostine. One slatke ćakule kao refužo bomboni iz prevrnute tegle nekad u Kraša na Pjacu od rive, kod tete Drage, što su se lopaticom u škartoc stavljale mjerile na preciznu mjeru…“. Podsjetila je na njegove priče, recepte, ali i posvetila pjesmu te nam preporučila knjigu, jer kako kaže :“ Uz nju manje bole i kosti i duša“.
Autor, Mašo Čekić je s posebnim emocijama evocirao uspomene na svoju baku Dragu i vremena kada su običaji i porodica bili srž života. Za njega ova knjiga nije samo kulinarska, već čuvar priča, ukusa i jezika koji polako blijede, ali ne smiju biti zaboravljeni:
,,Knjiga je posvećena mojoj pokojnoj babi Dragi, iz kužine moje babe Drage. Ona je zadužila cijelu našu porodicu i sve svoje potomke brigom oko nas. Šta god da je radila, uvijek je imala neku priču za nas i iz njih su se izrodile moje priče. Dakle, nijedna od njih nije izmišljena, svaka ima trag u meni, u mojim uspomenama, u mom životu, i mislim da je to vrijednost koja privlači čitaoce.
Čuvajmo porodicu, jer je ona temelj našeg postojanja. Njegujmo tradiciju i jezik, jer u njima živi duša naših predaka. Sačuvajmo istoriju i identitet, jer su oni naše sidro u vremenu. Ako zaboravimo ko smo i odakle dolazimo, izgubili smo ne samo prošlost, već i budućnost. Boka je više od prostora – ona je priča, nasljeđe i ljubav koje moramo prenijeti onima koji dolaze“.
Mašo je zahvalio svim saradnicima na pripremi knjige, organizatorima i učesnicima promocije, ali i Radio Tivtu gdje je radio do penzije i na čijem sajtu već 11 godina objavljuje kolumne Mali od kužine i Antiki Fagot.
Događaj u Kotoru su muzički obojile Danica i Irina Matanović, pra-praunuke babe Drage, a gastro užitke pružili tradicionalni bokeški likeri i priganice koje su pripremile članice Organizacije žena Tivta.
