Za svečanu i prazničnu atmosferu u gradu nekoliko godina unazad, na svoj poseban način, brine naš sugrađanin Mladen Piljagić čije nostalgične novogodišnje ilustracije na izlozima brojnih lokala i radnji uveseljavaju njihove goste kao i prolaznike.
Koliko ste u ovom poslu, koliko vam je to rutina, a koliko umjetnički izazov ?
Ovim poslom se relativno kratko bavim, ali cjeli život slikam. Par godina oslikavam izloge, prozore, murale, pa mogu sve da odradim i žmureći, čini mi se. Sve ovo je čista improvizacija, mogu reći da je već malo i rutina, ali i puno puta izazov.
Vaš rad prepoznajemo u Tivtu na mnogim izlozima, zidovima, podnim površinama .
Tako je, sarađivao sam sa Opštinom Tivat i oslikao npr. staze u malom parku kod TO za didaktičke i motoričke vježbe za djecu, kao i igrališta i terene. Zatim. tu je i ukrašavanje restorana i lokala Al Posto Giusto , Big Ben, Rekoleta, City Hall, Piaca, Mala barka… Moglo bi se reći da slikam svuda gdje površina ili uprava grada to dozvoljava.
Inače, nakon ovog novogodišnjeg dekorisanja Tivta, uslijedila je Budva sa 8 lokala, pa Bar i Podgorica. Dosta posla, još samo sjever zemlje nisam osvojio, ali otvara se i on polako.
Studirali ste dizajn i sigurno niste sebe zamišljali na ovim poslovima, ali ljubav prema likovnoj umjetnosti i talenat je svakako ono što Vas i dalje drži i vodi .
Oduvijek sam slikao i crtao, od malih nogu, čak su mi i predviđali svijetlu budućnost. Profesor Sergej Jovanović kod koga sam išao na podučavanje još od svoje šeste godine je živio čak na Banovom brdu i roditelji u jednom trenutku više nisu mogli da me stalno vode kod njega . Ja sam, međutim i dalje sam crtao i slikao, pravio skice i uživao u tome. Dok jedan dan nije došlo do toga da u Tivtu, onako skoro od šale, kredama iscrtam i oslikam plafon i visoke djelove zidova lokala Al Posto Giusto. Od tog trenutka, već sutradan od oslikavanja, mi je počeo zvoniti telefoni i svi su tražili moje usluge.
Kako mirite Vaše ideje i vizije , sa zahtjevima naručilaca ?
Ljudi su u početku bili malo skeptični, pa su češće tražili da se repliciraju neke slike koje su već negdje vidjeli, nisu bili baš kreativni, niti meni dozvoljavali da takav budem. Ali kasnije, sa malo ubjeđivanja, davali su mi širom otvorene ruke.
Često se traže neki likovi iz svijeta muzike, filma, neke poznate scene, pejzaži… Ja im djelimično izađem u susret, a da ne bih kršio autorska prava drugih umjetnika i replicirao njihovu sliku, ja dodajem svoje detalje i atmosferu, i tako pravim originalni rad. Naravno, većinu stvari odrađujem samo po mojoj viziji i želji.
Često radite murale , koja je najveća površina koju ste do sada radili ?
Najveći projekat koji sam radio je bio hotel i pivnica Marienplatz u Podgorici . Radio sam ga dva meseca, i to mural na frontalnoj fasadi, oslikavanje lukova u restoranu, hodnika i sedam spavaćih soba. Kvadraturu ne znam, ali je zaista velika i dugo sam je radio.
Kojim sve to tehnikama baratate i kojim se materijalima izražavate ?
Kad se rade slike unutar lokala , dakle unutrašnje površine, onda se koristi gvaš tempera. Ona je za nijansu kvalitetnija od obične tempere ali ju je teško nabaviti. Ove koje sad koristim, donio sam iz Beograda.
Kad se oslikava spolja, onda se radi iz više slojeva akrilnim bojama zato što one odolijevaju svim vremenskim uslovima, a zadržavaju bogatstvo boje. Kada se pokrivaju veće površine poput zidova, obično su to isto akrilne boje, proizvođača poput Maksifas ili Vitex, jer su kvalitetnije.
Ni auto lak Vam nije stran.
Koristio sam jednom u Tivtu i auto lak u vrijeme održavanja TWM festival kada se u pola sata riješilo da treba da uradim mural na Trgu od kulture, na spoljnjem zidu garaže jedne kuće . Pošto je sve bilo iznenada i nisam imao materijal pri sebi , iskoristio sam autolakirerske sprejeve i improvizirao mural.
Skice nema, radi se u jednom dahu.
Da, jer sve je stvar improvizacije i trenutne inspiracije, gdje puštam da me sama ruka vodi.
Kako reaguju gosti i posjetioci lokala na Vaše maštarije ?
Zadovoljni su i sviđa im se to što radim,a uvjek ima i nekih šaljivih upadica o tome kako bi trebalo da naslikam ovog ili onog oriđinala iz grada i sl. Uglavnom su reakcije baš pozitivne.
A ono što najviše interesuje higijeničarke lokala je to kako se riješiti Vaših kreacija nakon prazničnih dana.
Kada se radi gvaš temperom, obična voda i krpa su dovoljni, ali kad se radi akrilnim bojama na spoljašnjoj javnoj površini moram priznati da se treba dobro naoružati strpljenjem i lagano skidati crtež da se ne bi izgrebalo staklo i oštetilo se .
Da li je ovo trend samo kod nas ili se svuda slično dekorišu javni prostori ? Imate li puno kolega u Crnoj Gori koji se ovim bave ?
Trend je u cijelom svijetu, od Amerike do Evrope , tako da mi malo kaskamo za njima, ali ipak nismo tako daleko.
U zadnjih par godina je krenula ekspanzija ovakvih oslikavanja , sve više je umjetnika koji su završili likovne akademije koji nemaju toliko posla, nemaju prodaju autorskih slika i onda se okreću ovome, radi brže zarade. Vlasnici radnji i lokala uviđaju koliko je to što radimo efektnije nego da zarad dekoracije postave nekoliko kvadrata šarenih pločica ili nekog suvog i vještačkog bilja. Ovako dobijate autorsku sliku, autentični rad koji niko drugi nema, a sve za relativno mali trošak .
