Treća nagrada na I Likovnom salonu Pean-Sindik u organizaciji JU Muzeja i galerije Tivat prošle godine je pripala tivatskom umjetniku Momčilu Momu Macanoviću za sliku “Buđenje”. Priznanje za ovo djelo našeg poznatog slikara, inače diplomiranog vajara, žiri je obrazložio – “zbog osobene estetike klasičnog motiva akta.”
Za manifestaciju, koja je posvećena tivatskim slikarima Antonu Peanu i Miljenku Sindiku, osnivačima tivatske likovne scene, Macanović smatra da je bilo vrijeme da se desi, s nadom da će ona trajati godinama, pa i decenijama.
“Jako mi je drago što je ova ideja pokrenuta – slikar Mile Albijanić, član Savjeta Muzeja i galerije je to inicirao, a mi smo u Savjetu to prihvatili, jer održava sjećanje na Antona Peana i Miljenka Sindika, koji su bili jako interesntni stvaraoci i ljudi i obilježili jedno vrijeme u Tivtu. Ja sam ih poznavao lično, a posebno Peana, što mi je jako drago! Raduje me da generacije koje dolaze saznaju za njih, a mi stariji da ih se sjećamo i grad Tivat da drži do njih, jer je to naš brend, trenutno nemam ljepši izraz. Jako mi je drago što sam učestvovao u tome, a što se tiče slikara koji su učestvovali na prvom salonu, to je prva liga slikarstva na ovim prostorima! Ima ih još koji nisu učestvovali, ali ovo je zaista prva liga. Odziv je bio veoma dobar, a neke stvari se moraju poklopiti. Ne znam ni sam da objasnim zašto, ali se sve desilo dobro. Nadam se da će Salon da se nastavi i dalje i da će da traje mnogo mnogo godina, čak i decenija, i da će to i dalje pomagati i Opština Tivat”, kaže Macanović za Radio Tivat.
Kako je nastao nagrađeni akt i koliko ti je značajna nagrada na l Salonu?
“Ovaj nagradjeni akt je nastao na jednoj radionici akta “Pigmalon” kolonije i nije prvi, već sam ih naslikao nekoliko. Imali smo profi modele i, naravno, ja sam citav ambijent uradio po svome. U samoj kompoziciji tog rada dopao mi se položaj noge modela, koji nas uvodi u perspektivu prostora. Svjetlo je fino mekano i modelacija figure i ambijenta je u jednom realističkom maniru… Sliku sam nazvao “Budjenje” jer prikazuje opuštenost figure.
Spomenuo bih i akt, koji je dobio pohvalu na Bijenalu akta u Petrovcu 2023.
Nagrada je potvrda mog truda i rada, ali što se tiče nagrada, kada su u pitanju likovne umjetnosti, muzička, dramska i druge, to je stvar ukusa. Nije to kao sport. U svakom slučaju, smatram da je slika dobra. Moram da kažem da su ljudi koji su odlučivali o nagradama na Salonu zaista kompetentni.
–Koliko je Tivtu ovakav događaj bio potreban?
“Veoma! Recimo, ja volim pozorište i gledam puno predstava, ali je potrebno gajiti i likovnu umjetnost. Možda neki ljudi misle da su samo pozorišta posjećena, ali neke izložbe u velikim galerijama su toliko posjećene da se ne mogu mjeriti ni sa jednim drugim događajem, ni sa
jednom sportskom, ni drugom manifestacijom. Izložbe velikih slikara okupe po dva, tri miliona posjetilaca! Znači da je i to ljudima interesantno i zato treba da postoji nešto slično, da i Tivat bude prepoznat po tome, kao što je po pozorištu i još nekim finim stvarima!”
–U Tivtu imamo kvalitetne i raznovrsne umjetnike, posebno kad je oblast likovnosti u pitanju, što se vidi i po članovima ULUT-a. Kao jedan od njih, šta misliš koji je razlog tome?
“Pa dobro, sve što se dešava u Evropi i svijetu, dešava se i kod nas, mi ne možemo da pobjegnemo od toga, tako da se novi vidovi umjetnosti prate i kod nas. Udruženje likovnih umjetnika Tivta – ULUT – je i ranije postojalo, ali je njegov rad bio prekinut i sad je obnovljen. Došle su neke nove generacije, neki novi ljudi. U svakom slučaju, nešto se dešava, a to što se dešava, po meni je pozitivno.”
-Ta živa scena, po stilovima, pravcima, tehnici… kakvu među vama nosi energiju, s obzirom na to da ima i rođenih Tivćana, i onih koji su ovdje došli odavno, ili nedavno, i onih koji su otišli, pa se vratili?
“ULUT predstavlja presjek likovnih i vizuelnih umjetnika, koji trenutno žive u Tivtu. Dosta je i Tivćana i stranaca, koji su ovdje, ja ih ne znam sve, možda i nisu svi u Društvu, ali, svakako se u Tivtu nešto dešava i ima interesantnih stvaralaca.”
-Prošle godine, zajedno sa kolegom Ljubom Popadićem, učestvovao si na likovnoj koloniji Kolut – Mandić u Barseloni, kakvo je to iskustvo bilo?
“Španija je za mene jedna od najznačajnijih zemalja u Evropi. Fantastična, raznolika zemlja, svaki njen dio. Nisam imao prilike da je posjetim kad sam studirao, tad su bile sankcije, a nisam ni poslije i sad sam je vidio prvi put. Iskustva su sjajna i nemam šta da kažem, već da bih volio ponovo da pođem tamo.”
-Ove godine pripremaš izložbu u Beogradu, zna li se kada će ona biti?
“To mi je plan, izložba će biti na proljeće u galeriji Singidunum, čemu se radujem! Treba da bude organizovana od 5 -15. maja.”
Beogradskoj publici Macanović se prvi put predstavio svojom prvom samostalnom izložbom još 1997. godine, u renomiranoj galeriji “Kolarac”, pa je svaki novi susret sa njom svakako dodatni razlog za radost.
Od te prve izložbe, pa do danas, on nas iznenađuje svojim viđenjem svijeta, simbolima i ostacima stvarnosti koja nam izmiče, podsjećajući nas na prošla vremena, pred novom, koja nastaje pred nama. Uz sebi svojstven humor. Ta tajna vještina uvodi nas u novu metafizičku dimenziju, vođena rukom majstora.