“S obzirom na to da u poslednje vrijeme u crnogorskoj književnosti skoro da i nemamo dramskih tekstova, evo sada imamo jednog sjajnog autora”, kazala je na sinoć u Tivtu Sanja Vojinović, koja je kao urednica predstavila knjigu “Stub soli” Aleksandra Radunovića Popaja, u izdanju Fokalizatora. Promocija je održana u Velikoj sali Centra za kulturu u prisustvu brojne publike, na čija je pitanja autor odgovarao. Na kraju događaja, ljubiteljima lijepe riječi potpisivao je primjerke svoje knjige.
Vojinović je naglasila da nije u pitanju autorova prva knjiga, jer je Fokalizator 2021. godine objavio knjigu u kojoj su njegove drame Leptir, Istraga i Noć. Drama “Stub soli” je premijerno prikazana prošle godine u aprilu u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju, a Vojinović je preporučila publici da je pogleda. Istakla je da u podnaslovu drame stoji Hronika raspadanja u četiri slike, a podtekst je Biblija.
Radunović je kazao da je motiv biblijska priča, po kojoj je Bog odlučio da pobije sve ljude iz gradova Sodoma i Gomora, a da spasi jednu porodicu, pod uslovom da se niko od njenih članova ne okrene za sobom. Pošto se Lotova žena okrenula, Bog ju je pretvorio u stub soli.
“To je bio motiv, koji me je naćerao da razmišljam što je to u nama što nas ćera da, kad se dešavaju velike katstrofe i užasi, a svjedočimo poslednjih godina da je svijet jedno potpuno ludo mjesto, u što se mi pretvaramo dok gledamo Dnevnike, đe prikazuju genocid u Gazi, rat u Ukrajini, a evo, nažalost, imamo i po Crnoj Gori masovne zločine. Mene je interesovalo koliko čovjek može da podnese tih stvari i u šta se zapravo mi pretvaramo. To je bila inicijalna ideja. Dakle, mislim da ne možemo iz toga izaći neokrznuti. To što čovjeka čini čovjekom je bila inicijalna ideja, jer mi se čini da stalno svjedočimo zločinima, užasima, zlobama, nevaljalstvima i nepočinstvima i da je čovjek u biti biće zla. Susrećući se sa tim, sigurno se jedan dio nas skameni. Postajete svjesni da je to život, koji će da se završi, svi ćemo umrijet jednog dana. To su pitanja koja su me interesovala, jesmo li zapravo osuđeni na zlo?”
Četiri slike u drami su Večera, Iskupljenje, Zmija i Egzorcizam.
Za Radio Tivat, ovaj svestrani umjetnik, popularan prije svega kao član kultne crnogorske rock grupe “Perper” i (ko)scenarista humorističko-muzičke organizacije The Books of Knjige kaže da se u Tivtu uvijek osjeća dobro.
“Zaista Tivat volim jako i čak kad bih razmišljao đe sa Cetinja da se preselim, vjerovatno bi to bio Tivat ili Kotor. Večeras je bilo puno ljudi, meni je bilo lijepo i nadam se da je i njima bilo zabavno, ako ništa drugo. Pisanje je potreba, ja bih rekao, to osjetite da morate i vjerovatno bih to radio i da nijesam završio škole koje se bave pisanjem. To je jako lijep, terapeutski, ali u isto vrijeme i jako težak posao. Drama je jedan poseban književni rod, u kome nemate baš toliku širinu i slobodu kao kod epike, nego postoje neka pravila, koja postoje da bi se ispoštovala, iako mrzim tu riječ strašno, jer sam ja aristotelijanac, što znači da mi je priča u prvom planu i ne volim da budem dosadan.
Što se tiče motiva ove drame, meni je Biblija jako važna, to je jedna od knjiga koje mi stoje pored kreveta i uzmem je često, iako sam je pročitao. Meni je važna iz nekih drugih razloga, za te priče mislim da su kao putokazi. To su priče o životu, koje su jako važne, o mitskim, arhetipskim stvarima, koje svako od nas nosi u sebi. A umjetnost je neobično važna da bismo lakše prošli kroz život. To što smo je danas zapostavili, po naše duše je jako loše.”
Kao jedan od osnivača grupe The Books of knjige, više od 30 godina kasnije, konstatuje da je sve to umjetnost, igra, koja ga ispunjava.
“Imam sreću da sam ostao u tome i čini mi se da je to rijetka privilegija, da čovjek provede više od 30 godina baveći se muzikom, humorom i pisanjem, a da može da živi normalno. Mislim da je humor nešto što izlazi iz okvira nečega što mislimo da je normalno, nešto iščašeno, što nas zasmijava. Kada je to usmjereno prema ljudima, koji su na poziciji moći, a najveći broj ljudi ih obožava, to je najjače oružje i tu humor ima jako važnu ulogu kao korektivni faktor i da pokažete, na kraju krajeva, ljudima koji su na poziciji moći da nisu bogovi! Mi živimo jednu poprilično nenormalnu stvarnost, koja često prestiže, recimo, neke od naših skečeva.”
Tu se više ne zna gdje su granice humora, a gdje je pakao svakodnevice, kaže Popaj. Dodaje da se poslije trideset godina stvari uopšte nisu promijenile, samo akteri, jer danas ništa nije bolje, ako nije gore, jer smo u konstantnoj psihozi, u kojoj moramo živjeti.
Što se tiče Perpera, nada se da će bend uskoro doći sebi nakon tragedije na Cetinju, i početi snimanje novog materijala.
Profesor Radunović dao je podršku studentima i grupi “Kamo sutra” u njihovim protestima.
“Moramo malo više da osluškujemo mlade, jer smo već u godinama. Oni su mladi, vide da je sistem truo, a u njihovim godinama sam se i ja bunio. Čini mi se da je jako dobro, posebno zbog razloga zbog koga se bune, jer se tu neke besprizorne stvari dešavaju. S druge strane, i kao njihov profesor mislim da imam moralnu obavezu da stanem iza njih,” objasnio je profesor.
