Gost emisije “Iz ugla mladih” bio je Tivćanin Marko Jokanović, koji se uspješno bavi jahtingom već deset godina. Nakon završene srednje elektro škole u Tivtu, upisao je Fakultet za pomorstvo u Kotoru, smjer brodomašinstvo.
„Moja prva želja bila je da upišem nautiku, ali zbog srednje škole koju sam završio, to nije bilo moguće. Brodomašinstvo je tada bila neka vrsta utješne nagrade, ali već nakon prvog semestra sam se navikao i zavolio taj smjer. U suštini, čovjek treba da sluša sebe, bilo da bira nautiku ili mašinstvo, sve je stvar ličnog izbora“, rekao je Jokanović.
Na fakultetu nije bilo mnogo praktične nastave, ali su studenti imali priliku da rade na simulatorima, koji im pomažu da shvate složene brodske sisteme.
Poseban podstrek u njegovom obrazovanju bila je stipendija kompanije Porto Montenegro.
„Nakon jedne sezone rada u rent-a-car agenciji, čuo sam za stipendiju Porto Montenegra. Bilo je preko 90 prijavljenih iz cijele Crne Gore, a stipendiju smo dobili nas četvoro“, dodaje Jokanović.
Šestomjesečna obuka koja je uslijedila bila je intenzivna i zahtjevna, ali izuzetno korisna.
„Obuka je bila na engleskom jeziku, što mi je tada predstavljalo dodatni izazov. Upoznali smo se sa svim segmentima rada na jahti palubom, mašinom i enterijerom. Iako se muškarci rijetko odlučuju za rad u enterijeru, bilo je korisno vidjeti kako svaki sektor funkcioniše. Sve smo prošli, da bismo imali jasniju sliku za koji sektor da se opredijelimo na superjahtama”, istakao je.
„Mene je najviše privukao nautički dio, paluba. Tu sam najviše uživao. Iako sam već imao neko predznanje iz mašinskog dijela i znao sam kako stvari funkcionišu u makini, jednostavno me to nije toliko zanimalo. Nisam tome pridavao previše pažnje. Paluba me impresionirala i tu sam uživao”, dodao je.
Nakon završene obuke, vrlo brzo dobio je svoj prvi posao na 30-metarskoj jahti u Porto Montenegru.
„To je bio odličan početak jer su na manjim jahtama svi članovi posade uključeni u sve aspekte rada, što omogućava brzo sticanje iskustva. Na većim jahtama je drugačije, posada je brojna, a operacije rjeđe jer su često usidrene ili vezane u luci“, objasnio je.
Počeo je kao mornar, a radni dan bio mu je dinamičan i ispunjen brojnim zadacima od pranja broda, poliranja, čišćenja inoksa, do priprema prema uputstvima kapetana.
„Najvažnije je da je posada složna i da postoji timski duh. Ako se ljudi međusobno poštuju i pomažu, posao postaje lakši i zabavniji“, kaže Jokanović.
Putovanja su sastavni dio ovog posla, ali i prilika za nova prijateljstva.
„Stekao sam mnogo prijatelja, a posebno bih izdvojio jednog Engleza koji mi je potpuno promijenio mišljenje o njihovom narodu, i dalje smo u kontaktu“, dodaje.
Rad na jahtama zna biti veoma naporan, posebno tokom ljetnje sezone.
„Generalno, svi mi radimo ovaj posao, između ostalog i zbog novca. Naravno, postoji i određena doza ljubavi prema poslu, ne možete ga raditi ako ga ne volite. Sve zavisi od vaše motivacije, cilja, onoga što vas pokreće. Sam posao je fizički veoma zahtjevan, često radite na suncu i po 12 sati dnevno, posebno kada su gosti na brodu. Na početku se svi suočavamo sa izazovom izlaska iz zone komfora. I ja sam prolazio kroz to, bilo mi je teško, jedva sam čekao kraj radnog dana i često sam razmišljao o odustajanju i povratku kući. Međutim, s vremenom se čovjek navikne na taj pritisak. Ipak, da biste se bavili ovim poslom, morate dati sebi vremena da se prilagodite. Prva dva mjeseca su najteža, ali kada ih prebrodite, posao postaje lakši, rutina se uspostavi i sve češće u svemu vidite pozitivne strane. Na kraju, iskreno preporučujem svima koji žele da se oprobaju u ovom poslu, neka pokušaju, jer vrijedi“, objašnjava Jokanović.
“Za svaku početnu poziciju nije potrebno neko posebno iskustvo. Jedino ako radite sa strancima potrebno je znanje engleskog jezika. Ne morate ga znati kao maternji jezik, u suštini bitno je da posao ne ispašta. Nije potrebno neko specijalno iskustvo jer kroz mjesec, dva vi steknete dovoljno vještina koje su vam dovoljne za dalji rad”, objašnjava on.
Sezona je napornija tokom ljetnih mjeseci u odnosu na zimske.
„Jeste, u suštini, sezona je ljeti znatno napornija, zapravo, tada jahting zaista živi. Na Mediteranu sezona traje od aprila do oktobra, dok na Karibima imamo drugu klimu i sezonu koja traje od oktobra do maja. Tamo je zapravo ljeto kada je kod nas zima. Dešava se da neko odradi ljeto ovdje, napravi kratku pauzu i potom ode na Karibe, dok neki odluče da zimu provedu u odmoru. Sve zavisi i od toga da li radite na čarter brodovima ili na privatnim jahtama. Na privatnim jahtama posao je, generalno, lakši, jer nema stalne smjene gostiju. Kod čartera, s druge strane, gosti se mijenjaju svakih sedam do deset dana, i sve mora biti urađeno po pravilima, vrlo profesionalno, bez greške što posao čini dodatno zahtjevnim. Po mom mišljenju, jedna sezona od pet do šest mjeseci je sasvim dovoljna da čovjek kaže da želi malo da odmori od posla”, kazao je Jokanović.
Unutrašnja motivacija daje snagu čovjeku da ne odustane i nastavi dalje sa radom.
„Mislim da čovjek kada ima neki cilj, jasnu zamisao, bilo da želi da kupi nekretninu, auto ili da sakupi kapital za neki svoj biznis kod kuće, upravo to postaje njegova motivacija i snaga koja ga drži. Čak i kada je teško, kada uđete u konflikt s nekim na brodu, a ne možete jednostavno otići kući, biti s porodicom, tada se sjetite zašto ste tu. Podsjetite se svojih ciljeva i to vas pogura naprijed. Ta unutrašnja motivacija je ključna da izdržite i nastavite dalje“, dodao je.
Za one koji žele da se oprobaju u ovom poslu, Jokanović kaže da se za početak moraju steći osnovni pomorski sertifikati.
„Za početak, važno je znati da nikad nije kasno da se krene u ovu industriju. Upoznao sam i starije ljude koji su ušli u jahting svijet tek nakon 35 godine, tako da dokle god ste fizički spremni i sposobni imate šansu. Za mlade momke i djevojke, preporučujem da najprije završe osnovne brevete u lučkoj kapetaniji. Zavisno od toga da li želite da budete skiper na manjim jahtama do 15–20 metara, trebalo bi da najprije radite kao mornar jednu do dvije sezone. Tokom tog perioda je idealno da učite od iskusnijeg skipera, da savladate osnove manevrisanja brodom kako biste kasnije mogli samostalno preuzeti komandu. Ako vas interesuje pozicija mornara ili stjuardese na većim jahtama 30m i više, potrebno je imati osnovne brevete kao i neke početne kurseve. Na primjer, voditelj čamca, powerboat level 2, koji možete završiti u Porto Montenegru. Ova dozvola je preporučljiva za sve sektore na brodu enterijer, palubu, pa čak i za inženjere u mašinskom dijelu. U suštini, ono što vam za početak treba jesu sertifikati, dobra volja i spremnost da učite i radite“.
Na pitanje o godinama, ističe da u jahtingu ne postoji starosno ograničenje.
„Pa nema, što se toga tiče, zaista ne postoji neko strogo pravilo. Sve zavisi od broda do broda. Sada ulazim u devetu godinu bavljenja ovim poslom i mogu reći da je svaki brod bio posebna priča. Svaka jahta ima neka svoja pravila, u zavisnosti od veličine i vrste posla. Na manjim brodovima je situacija dosta opuštenija, više liči na timski rad u prijateljskoj atmosferi. Dok na većim jahtama, sve funkcioniše gotovo kao u vojsci. Tačno se zna kada je pauza, ručak, odmor. Sve ide po rasporedu, sve se mora pratiti precizno. Takođe, vodite računa o svom izgledu. Od vas se očekuje da ste uvijek uredni, da ste lijepo obučeni, da se ne uprljate tokom posla, da pazite na ličnu higijenu. Što se tiče tih početnih, entry pozicije, dokle god ste fizički spremni i voljni da radite, godine nisu prepreka. Ljudi zaista više gledaju vašu volju, energiju i pristup poslu, a ne koliko imate godina“, zaključio je Jokanović.
