“Dobra je ova ruta (RUTA) i dobro je da pozorište spaja ljude. Moram reći da smo se zaljubili u ovaj teatar!”, rekao je Rade Šerbedžija publici sa scene, prekidajući gromoglasni aplauz i ovacije u velikoj sali CZK Tivat, nakon igranja predstave “Ko se boji Virdžinije Vulf”.
Komad Edvarda Olbija, koji duže od pola vijeka igra pred publikom, od starta (Njujork 1962.) izaziva popularnost i kontroverze pozorišne, potom i filmske publike, preispitujući društvene konvencije. Punog humora, često crnog, te elemenata melodrame i satire, u ovoj verziji, u produkciji Kazališta Ulysses Zagreb i Beogradskog dramskog pozorišta, režirala ga je Lenka Udovički. Lako je osvojio i tivatsku publiku, uz maestralnu igru Radeta Šerbedžije i Katarine Bistrović Derveš, kao sredovječnog bračnog para – univerzitetski profesor istorije Džordž i dekanova ćerka Marta. Tokom sjedeljke u svom domu, oni, podstaknuti alkoholom, započinju mentalno i emotivno iscrpljujuću verbalnu igru optuživanja i zlostavljanja, uvlačeći u nju i svoje goste, bračni par koji tumače odlični Romina Tonković i Martin Grđan.
“Prvi put igram predstavu u Tivtu. Imao sam koncert jednom na molu sa Miroslavom Tadićem. Divan je teatar, osetili smo to već na probi. kako je dobra akustika, pa onda kad pogledaš, taj balkon lijepo smješten u odnosu na parter, fantastično! Pozornica dovoljno široka, nije dovoljno duboka, šteta, ali ima sve kvalitete, za odličnu ocenu s moje strane…Publika sjajna!”, kazao je Šerbedžija na okruglom stolu, koji je vodio Vanja Kovačević.
“Pitali ste me za razlog – ja sam kriv što igra ova predstava. Razmišljao sam šta bih igrao ja s ovom tu gospođom, jer igrali smo nekoliko predstava u kazalištu Ulisis, ali nikad dovoljno, nikad ovako! Ja kažem Lenki Ko se boji Virdžinije Vulf, a ona neće, bez obzira što i ona misli da je to jedan od najboljih komada 20. vijeka, kako kažu mnogi kritičari. Onda je ipak pristala i toliko sam sretan da je pristala, jer mislim da smo napravili dobru predstavu. Ovo dvoje glumaca su moji i Lenkini studenti, a u kombinaciji je bio i Milan Marić i drugi mladi glumci iz Beogradskog dramskog. Volimo igrati tu predstavu, jer je ona stvarno genijalna! Kad se Lenka i ja posvađamo, ona mi kaže – Lijepo me zamoli, mali!, ili ja njoj neku rečenicu iz komada… Prodro je neviđeno u dušu i u odnose prave, tako da to nije komad mržnje, nego zaista nevjerovatne ljubavi i neke otuđenosti, tuge života uopće”, istakao je slavni glumac.
Šerbedžija je rekao da je i ovo igranje posvetio studentima Srbije, kao što od svog koncerta 22. novembra u Novom Sadu sve koncerte posvećuje njima.
“Kad sam igrao, ja sam igrao za njih”, dodao je, ističući da je to njegova intimna posveta, koju ne nameće drugima. Njegove riječi izazvale su prodoran aplauz van scene.
“Ne treba ništa reći! Ljudi su pametni i sve su shvatili, ako je predstava vrhunska, a ovo je očito i sugurno vrhunska predstava”, kazao je producent Duško Ljuština. On je zahvalio CZK-u i Goranu Božoviću, koji je, po njemu, “stavio Tivat na kazališnu kartu regije”.
“Tivat je stao uz bok Skoplju, Beogradu, Sarajevu, Ljubljani i Zagrebu. Budite ponosni što ste dobili ovakav festival”, rekao je Ljuština.
Katarina Bistrović Derveš kazala je da je imala ozbiljan problem sa tim da se dvoje ljudi toliko muče međusobno.
“Vjerovatno nisam do kraja shvaćala ljudske odnose, da to naprosto ide tim putem. Mislim da nije u pitanju institucija braka, nego borba za odnos. Taj sin je borba o ljepoti odnosa, koju su oni u svoj tuzi izgubili. Oni su najpre živi ljudi, to je životinjska borba za preživljavanje. Marta se bori svim mogućim sredstvima, jer se toliko boji smrti, da hoće da se uhvati neke iskre, koju neko drugi daje, umjesto da vidi gdje je najčišća moguća točka, a to je u čistom odnosu sa Džordžom, o kome ona i govori, da je to jedini čovjek, koji ju razumije, koji ju voli i nasmijava, ali namjerno ga gađa i namjerno ga vrijeđa”, istakla je glumica.
Pretposlednje večeri festivala, Kamerni teatar 55 Sarajevo izvešće komad “Potpuni stranci” u režiji Lajle Kaikčije, dok će sutra, na zatvaranju festivala, igrati predstava domaćina, “Mirandolina” u režiji Tatjane Mandić Rigonat,
