Članak koji je pred vama ovdašnjim je jezičnim uzusima (blago) prilagođen rad dr Dubravke Ivšić-Majić “Naša turska svakodnevnica”. Nadamo se da će vam biti na intelektualno zadovoljstvo i od spoznajne koristi– objašnjava glavni urednik izdanja Miomir Abović.
B/c/h/s i turski jezik u višestoljetnom su kontaktu bili od XV stoljeća. Taj kontakt ostavio je traga u b/c/h/s jeziku u obliku turcizamâ. Turcizam je jezična jedinica preuzeta iz turskog jezika; u b/c/h/s ih je mnogo, pa se, poput drugih (velikih) skupinâ posuđenicâ, mogu razvrstati prema različitim kriterijima. Turcizmi se u lingvističkoj literaturi često razvrstavaju s obzirom na njihovu upotrebu: na potpuno prihvaćene riječi bez odgovarajuće domaće zamjene (npr. bakar , boja, čelik, sat…), na riječi kojima se označavaju stvari i pojave iz turske i/ili islamske sadašnjosti i prošlosti (npr. aga, džamija, fes, ramazan, sandžak, vezir…) i na stilski obilježene riječi, za koje postoje neutralne domaće riječi (npr. turcizmi barjak, dušmanin za domaće riječi zastava, neprijatelj). Za neke riječi turski je bio posrednik u posuđivanju, pa se turcizmi mogu dijeliti i s obzirom na izvorni jezik iz kojeg riječ potiče. Iz persijskog potiču npr. turcizmi badem, dugme, kesa, lula, papuča, šegrt, iz arapskog su npr. ćup, duvan, grimiz, melem, miraz, zanat, iz grčkog fenjer, kesten, krevet, iz italijanskog skela, trampa. Neke turske riječi u b/c/h/s posuđene su u dva navrata, jednom direktno iz turskog, jednom uz posredništvo evropskih jezikâ. Tako je npr. iz turskog köșk ‘čardak, kula, ljetnikovac’ direktno posuđena riječ ćošak, a preko francuskog riječ kiosk. Iz turskog tülbend ‘turban’ direktna posuđenica je turban, a uz posredništvo italijanskog tulipan. Iz turskoga havyar ‘posoljena ikra’ direktno potiče riječ ajvar, a uz posredništvo evropskih jezikâ ta turska riječ dospjela je u b/c/h/s kao kavijar. Tursko çakal direktno je dalo čagalj, a uz njemačko posredništvo istoznačno šakal, dok je tursko kebap ‘na komade izrezano meso’ direktno posuđeno kao ćevap, a uz njemačko posredništvo kao kebap. Turska riječ şeker direktno je posuđena u standardni jezik kao šećer, dok je u dijalekte posuđena uz posredništvo njemačkog odnosno italijanskog kao cuker, cukar. B/c/h/s turcizmi mogu se razvrstavati i s obzirom na to o kojim je jezičnim jedinicama riječ. Većina b/c/h/s turcizamâ su imenice, ali iz turskog potiču i pridjevi poput ćelav, jogunast, kadar, kivan, mamuran, sakat, šašav, glagoli poput banuti, basati, hapsiti, tamaniti, ušićariti, zezati, usklici poput (h)ajde, jok te prilozi/čestice poput bar, barem, baš, čak, tek. Turskog porijekla su i sufiksi –luk (kao u lopovluk, mamurluk), –džija (kao u ćevabdžija, šaljivdžija) te sufiks –ana, izveden iz turcizamâ poput kafana, barutana. Sufiks –ana potiče od turskog hane ‘kuća’ i produktivan je u standardnom jeziku u tvorbi imenicâ (uporedi ciglana, dvorana, teretana, toplana itd.) Mnoge djelove naše svakodnevnice prožimaju turcizmi, kao što će se vidjeti u sljedećim primjerima. Iz turskog potiču mnoge riječi koje označavaju oruđe i oružje i njihove djelove: alat, čekić, satara, kubura, alka, buzdovan, barut, katran, sačma, tane, top, fitilj, baždar. Uzgajivačima konjâ i jahačima vrlo su dobro poznati turcizmi ergela, timar, mamuza, ular. Svakodnevno odijevanje i obuvanje takođe sadržava mnoge turcizme. Na noge rado odijevamo čarape, pogotovo ako su od pamuka. Doma obuvamo papuče, a vani čizme s debelim đonom. U torbi s kopčom nekad se nađe lepeza ili marama. Namještaj za dnevni odmor neki nazivaju sofa, drugi divan, a za ugodan noćni odmor potreban je krevet s jastukom i jorganom. Manji predmeti mogu se pospremiti u kutije, a za veće nam je potreban sanduk, koji stoji na tavanu ili u odaji na katu. Dobre dadilje s djecom grade kule u pijesku i čitaju im priče o divovima. Kad odriješimo kesu i kupujemo u kiosku ili u dućanu, pa čak i ispod tezge, ništa nećemo dobiti badava ili mukte, ali ćemo kusur izbrojiti do posljednje pare i spremiti u džep. Turskog porijekla su i nazivi za cvijeće poput karanfil, zumbul, jasmin, jorgovan, kadifica, te za voće i povrće kao što su badem, kesten, naranča, limun, patlidžan. I najizbirljiviji sladokusci među turcizmima će naći hranu koju vole, bio to jogurt, kajgana, kajmak, ajvar, ćevapi u somunu, sarma, ćufte, čorba, đuveč, burek, pita, baklava, pekmez ili šerbet. Svakodnevnica je gotovo nezamisliva bez kafe ili čaja, a nekima i bez rakije i duvana. Kuvanje nam olakšavaju tava, tepsija i džezva. Turcizmi su i bećar, mangup i čoban, a ima i riječi kojima se opisuju neke osobine i ponašanja ljudi: bedak, budala, raskalašen, inat, kavga, šamar. Možda sve ovo djeluje kao lakrdija, pa nemojte pasti na tur kad čujete da turcizme upotrebljavamo i kad nas boli bubreg ili kičma ili imamo ravne tabane; kad gradimo bedeme, kopamo jarak ili bunar; kad se na tulumu napijemo kao deva i zaboravimo koliko je sati; kad na ljetovanju unajmljujemo čamac ili gledamo majmune u kavezu; kad zapisujemo note u kajdanku, kad sviramo gajde ili tamburu… i u još mnogim drugim situacijama.
LITERATURA:
- Dubravka Ivšić-Majić – “Naša turska svakodnevnica”, Hrvatski jezik, vol.8, no.3, Zagreb 2021.
