Sedmica na izmaku obilježena je u svijetu kao Sedmica osoba s oštećenjem sluha i znakovnog jezika, pod sloganom Nema ljudskih prava bez znakovnog jezika, saopštili su iz UMHCG.
U Crnoj Gori i dalje bez napretka. Za osobe s potpunim oštećenjem sluha u ovoj državi nema ni ljudskih prava, ni mogućnosti službene upotrebe znakovnog jezika.
Crna Gora je i dalje jedina država u regionu koja nema pravno regulisan i priznat znakovni jezik, kao jezik u službenoj upotrebi. Iako je njegovo priznavanje, pravno regulisanje i promovisanje obaveza svih država koje su ratifikovale Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom, njegovo korišćenje u službenoj upotrebi u našoj državi nije omogućeno.
Time se hiljadama osoba s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha uskraćuje pristup osnovnim pravima, u zdravstvenoj zaštiti obrazovanju, zapošljavanju, samostalnom životu, zasnivanju porodice i ravnopravnom učešću u političkom i javnom životu. To su razlozi zbog kojih je ova populacija društveno izolovana, i često segregisana u sopstvenim getoima, odnosno izopštena iz svakodnevnog života.
Međunarodni dan znakovnog jezika, koji se obilježava u sklopu Međunarodne sedmice osoba oštećenog sluha koja traje svake poslednje sedmice septembra ove godine bio je pod sloganom: Znakovni jezik je za svakoga.
Mi u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, organizaciji koja i među zaposlenima ima osobe sa visokim procentom oštećenja sluha, zabrinuti smo zbog toga što Crna Gora godinama ne preduzima skoro nikakve mjere kako bi usvojila Zakon o upotrebi znakovnog jezika i omogućila standardizaciju jezika i obrazovanje tumača.
Svugdje i na svakom koraku osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha doživljavaju diskriminaciju, veoma mali broj njih je uključen u proces redovnog obrazovanja, bez mogućnosti učenja i obrazovanja na znakovnom jeziku izuzev u Resursnom centru u Kotoru, još manji broj njih je zaposlen, uz probleme rada u sivoj ekonomiji, a brakove zasnivaju većinom samo među svojom populacijom. Informacije koje mi svakodnevno čujemo do njih dolaze rijetko i često veoma kasno. Šta smo uradili da to promijenimo?!
Nijedna institucija, javni organ, niti ustanova nema angažovane i zaposlene tumače znakovnog jezika, niti dovoljno obućene zaposlene za njegovu upotrebu. Čak ni servis znakovnog jezika u oblasti javnih usluga nije razvijen, pa su osobe s oštećenim sluhom svakodnevno i u svim procesima diskriminisane. Nadalje, crnogorsko zakonodavstvo iz oblasti socijalne i dječje zaštite propisuje jedino mogućnost usluge tumača za znakovni jezik, što istovremeno ne podrazumijeva i zagarantovano pravo na njegovo korišćenje.
Naprotiv, u Crnoj Gori postoji ograničen broj licenciranih tumača znakovnog jezika, dok nema programa za obrazovanje interpretatora za znakovni jezik na crnogorskim univerzitetima, niti se njihovo obrazovanje stipendira van Crne Gore.
Samim tim, osobe iz ove populacije su svakodnevno prinuđene da se same snalaze, da iz sopstvenih sredstava plaćaju tumače znakovnog jezika ili da dolaze u zdravstvene ustanove i druge institucije u pratnji članova porodice, što direktno ugrožava njihovu privatnost, dostojanstvo i pravo na samostalan život.
Posebno zabrinjava što su u potpunosti isključene iz procesa donošenja odluka koje se tiču upravo njih, kako u planiranju zakonskih rješenja, tako i u strateškim dokumentima i prilikom sprovođenja redovnih mjera i aktivnosti. U Strategiji deinstitucionalizacije za period 2025–2028 prepoznato je da u Crnoj Gori još uvijek ne postoji usluga prevođenja i tumačenja na znakovni jezik. Iako je pomenuta kao oblik podrške za život u zajednici, ona nije formalno uređena niti standardizovana. Strategijom su, po prvi put, definisani konkretni koraci u vezi sa znakovnim jezikom, između ostaloga iniciranje izrade Predloga zakona o znakovnom jeziku u I–II kvartalu 2025. Treba li mi da obavijestimo Vladu da su prošli i prvi i drugi, skoro i treći kvartal 2025?Na petoj sjednici Savjeta za prava lica sa invaliditetom, održanoj 9. aprila 2025, razmatrana je, između ostalog, potreba za donošenjem Zakona o znakovnom jeziku. Savjet je preporučio nadležnim resorima izradu predloga ovog zakona, s ciljem da se osobama sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha omogući ravnopravno uživanje osnovnih ljudskih prava. Ipak, do danas nije formirana ni radna grupa za izradu predloga ovog zakona.
Dakle, i dalje Vlada nije preduzela vidljive i mjerljive korake kako bi počela s rješavanjem ovog pitanja. Nije poznato kada i da li će Vlada konačno preuzeti odgovornost i konkretno djelovati, iako je UMHCG više puta svim dosadašnjim vladama upućivao inicijativu za usvajanje Zakona o upotrebi znakovnog jezika.
Zato pozivamo na hitno preduzimanje mjera i otpočinjanje procesa usvajanja Zakona o upotrebi znakovnog jezika. U taj proces, od njegove najranije faze, moraju biti uključene reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, posebno Savez organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore, bez obzira da li imaju svoje predstavnike u formalnim mehanizmima saradnje sa Vladom, poput Savjeta za prava lica sa invaliditetom, stoji u saopštenju UMHCG.
