U Osnovnoj školi Drago Milović juče je održana radionica posvećena kamišibaju – tradicionalnom japanskom „papirnatom kazalištu“, spoju pripovijedanja, glume i likovne umjetnosti.
Radionicu su vodile Jelena Kulišić, savjetnica odgajatelja i Petra Kralj Fox muzejska pedagoginja, koja nam je o tehnici kamišibaj rekla:
“To je jedna tehnika koja dolazi iz Japana, dalekog nam Japana, međutim danas je dosta raširena po cijelom svijetu. Organiziraju se razno razni festivali, čak i natječaji na koje se prijavljuju u Europi, recimo u Parizu postoji jedan natječaj koji je raširen, pa i mi isto sudjelujemo na tim natječajima. Jako interesantna tehnika koja je za današnju djecu po meni jako važna je jer djeca danas znamo koliko su zaokupljena tehnologijom i koliko je teško njih zaokupiti s nečim malo klasičnijim. Ova tehnika nam pomaže u radu sa djecom a i sa djecom sa posebnim potrebama što je jako posebno i značajno. Vrlo je jednostavna u principu tehnika osim ove kutije koja se koristi za samu izvedbu koja se zove butaj, koriste se uglavnom slikovne kartice koje su na papirima. U tom dijelu likovnost može biti izraženija pa možemo biti maštoviti, možemo raditi sa raznim tehnikama od kolaža, flomastera i bilo čega što nam je interesantno. A uz to povezujemo i, recimo, književnost.Tu biramo legende, priče, što nam je interesantno i od toga napravimo, u stvari, jednu malu priču, jedno malo kazalište koje je jako interesantno”.
Tehniku vezujete za određene predmete koje djeca imaju u školu.
“Pa to je jedna poveznica recimo likovnosti, glazbe i same književnosti. Sve u jednom, u jednoj maloj kutiji možemo napraviti jednu malu predstavu koja može biti interesantna i mlađoj djeci, a i mladima. Može biti prilagođena i za vrtičku dob, ali isto tako i za osnovno školsku, ali i srednjoškolsku dob. Sve ovisi o mentorima, o voditeljima koji rade s djecom i na koji način žele približiti ovu vrstu tehnike samo djeci”.
Kako djeca reaguju po vašem iskustvu?
“Jako lijepo jer im je interesantno, jer se uvijek može naći svako dijete u nečem od svih ovih segmenata koje smo napravili.Tako da djeca jako vole ovu tehniku i zabavna im je, pogotovo kod izvedbe same. Ovo nam je druga godina da dolazimo u Crnu Goru”.
Da li se u Konavlima ova tehnika primjenjuje nešto češće nego kod nas?
“Mi smo započeli još u petom mjesecu jedan projekt. Kad smo napravili jednu smotru Kamišibaj tehnike u kojoj su se uključile osnovne škole i vrtići župe Dubrovačke i općine Konavle. Ove godine nastojimo to proširiti na šire naše područje, na Dubrovnik i da uključimo više škola i više vrtića, odnosno učiteljica i odgajatelja, da što više nauče o tehnici i da mogu svakodnevno raditi s djecom u svojim ustanovama”.
Radionica je održana u okviru manifestacije Dani hrvatske kulture u Crnoj Gori.
Projekat je podržan kroz javni konkurs pod pokroviteljstvom Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Tivat.
