Izložba „U dijalogu“, zajednički projekat beogradske slikarke Ivane Živić i hrvatskog skulptora Petra Hranuelija, otvorena je sinoć u ARTRO galeriji, koja djeluje u sklopu Feel Alive Hub-a u Luštica Bay-u, u prisustvu kolega i ljubitelja umjetnosti. Artro galerija radi mjesec dana, nakon niza umjetničkih programa koji je tim galerije priredio na destinaciji Luštica Bay tokom nekoliko mjeseci.
Izložbu je otvorila vlasnica galerije, istoričarka umjetnosti Kristina Kestner.
“Izložba u dijalogu spaja dva umjetnička univerzuma koji, iako nastaju iz različitih medija, ulaze u tihu, ali snažnu međusobnu komunikaciju. U prostoru koji zajedno formiraju, vrijeme se ne posmatra linearno, već kao niz zaustavljenih trenutaka u kojima se otkrivaju tišina, lakoća i unutrašnji ritam tijela. Dijalog Ivane Živić i Petra Hranuellija ne odvija se riječima, već energijama — između daha i pokreta, fluidnosti i čvrstine, svijesti i sna.
Ivanina platna otvaraju pogled iz neočekivane „underwater“ perspektive: prema površini koja treperi i priziva podsvjesno. U tom vodenom prostranstvu ženska tijela plutaju bez težine, uronjena u stanje meditativnog smirenja. Voda postaje metafora unutrašnjeg pejzaža — mjesta gdje misli utihnu, a figura se pretvara u osjećaj, refleksiju, senzaciju. To je prvi glas ovog vizuelnog dijaloga, onaj koji govori tiho, kroz svjetlost i usporeno vrijeme. Nasuprot toj fluidnosti, Hranuelijeve kamene skulpture donose drugi glas dijaloga — čvrst, ali neočekivano pokretan. Njegove figure uhvaćene su u kratkoj milisekundi kretanja, u prijelazu između zamaha i smiraja. Kao da materijal gubi svoju težinu I pretvara se u energiju, ritam, zamah. Kamen prestaje biti statika i postaje zapis pokreta, „screenshot“ trenutka u kojem materija nakratko diše.
Kada se susretnu, ova dva medija uspostavljaju treći, zajednički prostor — prostor dijaloga tijela, materije i vremena. Kod Živićeve, voda ukida gravitaciju i pretvara tijelo u čistu senzaciju. Kod Hranuelija, čvrsta materija prerasta u lakoću koja prkosi svojoj prirodi. Svako djelo nosi sopstveni ritam, ali tek zajedno otkrivaju suštinu: trenutak kada se fizičko razgrađuje, a figura postaje simbol, tišina, trag postojanja. U tom međuprostoru, u dijalogu slike i skulpture, prolazno dobija dimenziju trajnog, a materijalno postaje metafizičko. Izložba „U dijalogu“ tako ne prikazuje samo dva umjetnička svijeta — ona ih spaja u jedinstven razgovor u kojem pokret i tišina, voda i kamen, unutrašnje i spoljašnje postaju harmoničan, zajednički jezik”, kazala je Kestner.
Umjetnica je potvrdila riječi istoričarke umjetnosti.
“Ono što nas vezuje zaista je, kako je to Kristina lepo rekla, neko kretanje i ženska figura, koja protiče kroz prostor, i kroz vreme i materiju. Ja bih zahvalila svima što ste se potrudili da dođete i uživajte u večeri”, rekla je Ivana Živić.
Dok su Petrove figure od kamena i stakla nastavile dijalog sa Ivaninim fluidnim slikama u galeriji, druženje umjetnika nastavljeno je u dijalogu sa posjetiocima i prijateljima.
