Na talasima Radio Tivta ugostili smo Tivćanina Vojislava Voja Kaluđerovića, zaljubljenika u putovanja i avanture, koji se nedavno vratio sa nesvakidašnjeg putovanja kroz Afriku. Posjetio je četiri zemlje, Namibiju, Bocvanu, Zambiju i Zimbabve.
„Afrika me je oduvijek privlačila, volim Afriku i nisam imao puno prilika da je posjetim. Moja drugarica iz Bara je prošle godine išla na tu turu, te četiri zemlje, i onda sam se malo raspitao i odlučio da ću ići. Priprema za to putovanje trajala je više od godinu dana.“
Njegovo putovanje trajalo je skoro mjesec dana, a započeo ga je u Južnoj Africi, iz vrlo praktičnog razloga.
„Kad planiram putovanje, prvo gledam gdje su najjeftinije karte, jer se trudim da na putovanja koja traju po mjesec dana uštedim što više novca. Stoga sam prvo otišao na par dana u Južnu Afriku, a onda za Namibiju gdje sam proveo 15 dana, zatim pet-šest dana u Bocvani, isto toliko u Zambiji i na kraju u Zimbabveu.“
Posebnost putovanja bila je potpuna posvećenost avanturi. Čak 22 dana Vojo je proveo u džipovima, spavajući u šatorima postavljenim na krovovima vozila.
„Prešli smo šest i po hiljada kilometara, devedeset posto puta bio je makadam i prašina. Spavaš u sred ničega, pod vedrim nebom, a Afrika je poznata po tome da ima puno zvijezda. Neobično i prelijepo iskustvo. Temperatura je preko dana bila i do 40 stepeni, a uveče, posebno u pustinji Namib, padala je i ispod nule.“
Namibija je bila prva i, kako kaže, jedna od najimpresivnijih stanica.
„To je zemlja koja izgleda kao stvorena za dokumentarce, od pustinja, mora do nacionalnih parkova. Popeo sam se na čuvenu Dinu 45, obišao Dead Vlei sa sasušenim stablima starim više od hiljadu godina, planinski masiv Spitzcoppe gdje ima najviše zvijezda, i atlantsku obalu sa više od 300 hiljada foka.“
Susreti sa afričkim plemenima ostavili su snažan emotivni utisak.
„Obišao sam Himba pleme, gdje žene imaju crvenu boju kože jer se ne kupaju, već se mažu posebnom mješavinom prašine i ulja. U Etosha nacionalnom parku vidio sam žirafe, slonove, lavove i jednog nosoroga, što je prava rijetkost. Posjetio sam i Bushman pleme, jedno od najstarijih na svijetu, koje i danas lovi lukom i strijelom i komunicira posebnim klikovima ustima.“
Putujući kroz pustinjske predjele, susreo se i sa prizorima djece koja su, kako kaže, pored puta tražila isključivo vodu.
„Mnogo djece je stajalo pored puta i molilo za vodu. Nisu tražili novac ili hranu, samo vodu. Od tada sam stalno kupovao vodu i nosio im.“
U Bocvani je obišao jedinstvenu Okavango deltu.
„To je rijeka koja se ne uliva u more, već nestaje u pustinji. Letio sam malim avionom i iz vazduha gledao slonove, žirafe i razgranate rukavce rijeke. Vozio sam se tradicionalnim mokoro čamcima i u daljini gledao oči nilskih konja.“
Susreti sa divljim životinjama obilježili su cijelo putovanje.
„Šetao sam sa gepardima, lavovima, nojevima. Ne smiješ da čučneš jer te životinja tada vidi kao plijen. U Zambiji sam vidio rezervat bijelih nosoroga. Svaki nosorog ima svog telohranitelja jer su njihove kljove na cijeni.“
Ipak, vrhunac putovanja, kako kaže, bili su Viktorijini vodopadi.
„Viktorijini vodopadi su nešto što se ne može opisati riječima. Kad im priđeš, osjetiš snagu prirode, tu buku i paru svuda oko tebe. Bio sam i u Devil pool-u, bazenu na samoj ivici vodopada, gdje ispod tebe voda pada 105 metara. Drže te za noge da ne padneš, a osjećaj je nevjerovatan.“
Govoreći o ljudima, Vojo ističe srdačnost i otvorenost.
„U sve četiri zemlje ljudi perfektno pričaju engleski. Prijatni su, gostoljubivi, ali vole da prodaju i cjenkanje im je stil života. To postane zanimljivo, jer kroz cjenkanje razmjenjujemo razne informacije, tako da svako nauči nešto novo.“
Afrička kuhinja ga je, priznaje, najviše iznenadila.
„Spakovao sam i neku hranu od kuće, a onda sam shvatio da se tamo jede odlično. Najviše govedina, piletina, divljač. Probao sam impalu, zebru i žirafu. Sve je svježe, začinjeno i ukusno. Uz meso najčešće jedu pirinač i palentu.“
Iako Afrika važi za skupu destinaciju, Vojo kaže da to ne mora biti tako.
„Hrana i piće su jeftini, pivo je dva dolara, biftek oko osam. Skupo je ono što je turistička atrakcija, ali ako se putovanje planira unaprijed, sve je izvodljivo.“
Bezbijednost nije bila problem.
„Nigdje se nisam osjećao ugroženo. Kampovao sam jer sam htio da osjetim pravu Afriku, kupao se u zajedničkim toaletima i to mi je bilo sasvim u redu.“
Kada bi morao da izdvoji jedan trenutak koji će pamtiti cijelog života, dileme nema.
„Viktorijini vodopadi i druženje sa životinjama. Osjećaj da sam mazio lava, to se jednom u životu dešava.“
Budućim posjetiocima Afrike uputio je i nekoliko važnih preporuka.
„Treba planirati unaprijed, provjeriti koje vakcine treba primiti, meni je to bila vakcina protiv žute groznice, ali i znati da se kartice rijetko koriste, keš je najbitniji.“
A planovi već postoje, nova putovanja su već iscrtana na mapi, ali Afrika, kako kaže, ostaje posebna priča kojoj će se sigurno ponovo vratiti.
